Kišobran

Published on 12:03, 11/11,2008

 

 

!!

!

 

,                                               ! 

o

l j u b a v 

je samo kapljica vode 

u okeanu i na tvom licu ljubav je kao

kapi kiše koje padaju naročito kad zaboraviš

k

i

š

o

b

r

a

n

 

Zorica Sentić

 

 

 

 

l’amour

n’est  qu’une  goutte d’eau

dans l’océan et sur ton visage l’amour est comme

les gouttes de pluie qui tombent surtout quand  tu  as oublié ton

 p

a

r

a

 p

l

u

i

e

!

 

 

Zorica Sentić
 

 

 

Oh

die liebe
ist nur ein wassertropfen
im ozean und auf deinem gesicht die liebe ist wie  

die regentropfen die fallen vor allem wenn du hast vergessen deinen     

R

e

g

e

n

s

c

h

i

r

m

 

 

Zorica Sentić

allemand Paul Dauwe

 

 

 

O

miłość

jest tylko kropelką wody

w oceanie i na twojej twarzy miłość jest jak

krople deszczu które padają szczególnie wtedy gdy zapominasz wziąć

p

a

r

a

s

o

l

 

Zorica Sentić
traduit en polonais par Olga Lalić
tomik Zgaś ciszę


 


 

O


 

ó

o amor

é nada mais do que uma gota de água

no oceano e em teu rosto o amor é como

as gotas de chuva que caem sobretudo quando esqueceste teu

g

u

a

r

d

a

-

c

h

u

v

a

 
 
Zorica Sentić
traduction en portugais: Pedro Vianna
 

 

O

love

is just a drop of water

in the ocean and on your face love is

like the rain drops falling especially if you have forgotten an

 u

  m

     b

     r

     e

     l

     l

      a

 

Zorica Sentić
translated by Jelena Pavlović


Oh
el amor
es sólo una gota de agua
en el océano de tu cara el amor es como
las gotas de lluvia que caen sobretodo cuando has olvidado tu
p

a

r

a
g
u
a
s

 

 

Zorica Sentić 

espagnol Cristina Castello
 
 
 
 

Oh

l'amore

non è che una goccia d'acqua

nell'oceano e sul tuo viso l'amore è come

le gocce di pioggia che cadono soprattutto quando tu hai dimenticato il tuo

O

m

b

r

e

l

l

o

 

Zorica Sentić

in Italiano  da Paolo De Bastiani Italie

 

 

  

 O
ljubezen
je samo kapljica vode
v oceanu na tvojem obrazu ljubezen je kot
kapljica  dežja   k i  p a d a,  p o s e b n o  k o  pozabljaš
d
e
ž
n
i
k

  

Zorica Sentić
   slovenski prevod: Franjo Frančič
 
***
 
 
 
Zorica Sentić
www.zorica.net


Pesma Zorici Sentić

Published on 11:50, 11/11,2008

Ako kosmopolitom nazivamo građanina celog sveta, onda to zaista i jeste Zorica Sentić.
Daruje visoko kosmičke reči,
udvostručuje sreću,
budi zavičajne ulice,
dani postaju plemenitiji..
budi mit,
gledam u zvono,
zvonik svira psaltir..
Zo poji pesme narodu svom.
Let Levosoja dočekan put,
predaka svojih, pažljivih oblaka
mirisi izgone izlazak zraka.
Zraci se kikoću,
ona piše,
kreira strofe, šešire boji,
boje prelivaju duše Serpske,
umiluju,
množe se..
..ona daruje, daruje..
 

Danijela Glišić
 


Poezija Miroslave Marjanović II

Published on 12:22, 11/09,2008

PROLEĆE

Sunce sve češće i toplije
Obasjava zemlju i ljude.
Životni sokovi i snaga
u svemu i svima se bude.

Kako neki ljudi mogu da,
iako je proleće oko njih,
u srcu drže sante leda?

 

*** 

 

STAROST

Starim. Duboka osećanja,
osim materinstva,
više ne doživljavam.
Sve tiše kucaju moji damari.
Znanje i iskustvo postaju teret
koji se zapliće u sporije kretnje.
Bezbrižni i lakomisleni časovi mladosti
sve su ređi. Bleđi su otsjaji svetle, obesne
razdraganosti. Uspomene mladosti
su, vremenom, sve prisutnije.

 

*** 

 

IMA LI IČEGA POSLE SMRTI?
[napisana posle očeve smrti]

Oh, kada bih mogla saznati tajnu:
odlazi li na zvezdu sjajnu neku
duša umirućeg? Ima li u eteru nešto
što čuva energiju misli, nade, osećaj ljubavi čisti,
ili sve zamire sa prestankom života?
Definitivna smrt je najveća strahota. 

 

 

                                                            Mira Marjanović 


Dve pesme Danijele Glišić

Published on 10:12, 11/06,2008

Cigareta u pepeljari
 
končana tišina uvlačila se
u pukotine po plafonu.
Nemi zvuci i smetovi ćutanja 
postajaše prijatniji od najlepše arije.
Čovek koji je sedeo ispod pukotina
tresao je cigaretu u naprsloj pepeljari.
Uzalud se trudio da se sabere sa
skupocenim mislima.
Pokreti mu odavaše nesigurnost.
Žedna tišina, za kojom je žudeo,
kašljala je.
tako je i umro...
zakašljao se i nestao.

 

=== # === 

 
Metak
 
Naredba..
Pucanj..
Smrt..
Greh

 

Danijela Glišić 


Poezija Miroslave Marjanović

Published on 17:28, 11/01,2008

NAJVEĆA LJUBAV

Nisam više: ni mlada, ni lepa, ni zaljubljena
i život mi se, često, čini sivim. I, zato, jedino,
kada: u pesmu i snove pobegnem, živim.
U pesmi i snovima sam, opet: i mlada i lepa
i zaljubljena, a: muzika i reči, lako izviru iz
mene, kao pena. Život, taj surovi bič vremena
oduzima mi snove, ali pesmu i živu reč
nedam da mi otme. Ni ljubav nedam.
Volim ptice snene, i šume zelene, i ljude,
što grčevito žive oko mene i trude se
da jedan drugome naude. Al’, iznad svih ljubavi
je jedna: ogromna, čista, sveta.
Obožavam i vazduh koji struji
oko moga deteta.

 

****

 

LJUBAVNO RAZMIMOILAŽENJE

Nesto ću ti reći,
prijatelju misli mojih.
Dubinu tvojih osećanja nikad
ne osvojih. Pa, ipak, za ovo ti
ti nisi nimalo kriv. Tvoj stisak
ruke beše topao, živ, a ja, ne
bejah spremna, baš toga trena
da ti pokažem, spontano, da
sam žena. Ljubavi su se
vremenski mimoišle, i,
nikada, ne sastasmo se više.

 

                                                Mira Marjanović