Tamo 'vamo

Published on 12:56, 09/23,2008

TAMO 'VAMO

(himna dijaspore)

Zbog onoga tamo
došli smo ovamo.
oni što su tamo
isto bi ovamo.
 
Znaju oni tamo,
bolje je ovamo.
Jeste lijepo tamo
ljepše no ovamo,
ali nema tamo
šta ima ovamo.
 
Ne može se tamo
isto što i 'vamo.
Mi bi rađe tamo
no da smo ovamo,
jer naše je tamo
a tuđe ovamo.
 
Ovi bi ovamo
htjeli da smo tamo.
briga njih ovamo
kako nam je tamo.
 
Trpimo ovamo,
što ne bismo tamo.
Tako je ovamo.
Oni misle tamo,
blago nama 'vamo,
kada nismo tamo.
 
Svi hoće ovamo.
Niko ne bi tamo.
Kada bi svi ovamo,
ko bi onda tamo?
Ko nas posla 'vamo,
ostao bi tamo
jer ne smije ovamo.
 
A njemu je tamo
bolje no
ovamo,
pa onima tamo
neda više 'vamo.
Trebaju mu tamo.
šta će svi ovamo?
Neko mora tamo.
Dosta nas je 'vamo.
 
Tako ti je tamo.
Plačemo ovamo
za onima tamo.
Al 'suze su 'vamo
krupnije no tamo.
Svako ko je 'vamo
ima nekog tamo,
pa nas je ovamo,
pa odlazi tamo,
muči se ovamo
da pomogne tamo.
 
Glavom je ovamo
a srcem je tamo.
Sve bi dao 'vamo
da je bolje tamo
i čeka ovamo
kad je bolje tamo,
da napusti 'vamo
da se skrasi tamo.
 
Hladno je ovamo.
Nije kao tamo,
jer sunce ovamo
ne grije ko tamo
izblijedi ovamo.
Stran im dođeš tamo,
Ko što si i 'vamo.
 
Blago onim 'tamo
što nisu ovamo,
no su samo tamo
jer mi smo ovamo
ni 'vamo ni tamo.

 

Ljubiša Simić, Frankfurt na Majni 

 

Zahvaljujemo se profesoru Stojanki Aleksić koja je poslala ovu pesmu 


Чуо се само један пуцањ

Published on 12:40, 09/23,2008

Чуо се само један пуцањ
Тамо се угасило светло
Имање је зарасло у коров
А крушке сатруле на грани

Он више ту не живи
Горе је негде са старим
Можда му се извињава
Што је поранио

Имао је проклето добру жену


        Мождани ритмови губе на снази
        Као да се гуше сећања
        И потањају у маглу 
        А слике више нису у боји

        Не сећам се да ли сам био млад
        И икада гњечио твоје дојке
        Подстицао у теби страст
        И тражио најлепшу мисао

        Опет бих да се сећам
        Продрем још једном у тебе
        Зауставим се на пречац
        И достојанствено издахнем

        Како је тиха ова ноћ
        Застали су празнични добоши
        Нема више сензације
        Нити се нуде јефтине фаћкалице

        Можда се ништа није десило

        Само си ти напречац оглувела
        Више не чујеш телефон
        Или си га искључила
        Јер не чезнеш за мојим позивом

        Можда је нешто треће

        Не зовем те више
        Доста сам се понижавао
        Преклињао за мало нежности
        Или ме само боли глава




              Ко су ти Бодлеровци?
              Ко су ти апсолутни уметници?
              Коме је бол најдраже средство сензације?
              Ко куца на врата?

              Фолиранти!
              Нису испили ни први шприцер!
              Нису окусили крв пасју!
              Нису дорасли просјачком животу!

              Не би се усудили да се мењају са мном
              Позлило би им

 

              Лако Веселиновић 


Zorica Salijević - Sarina pesma

Published on 13:20, 09/15,2008

Pančevo, 8. septembar 2008.godine

U septembarsko kasno veče, uz zvuke harfe koji su se razlegli po pančevačkoj ravnici, nastala je ova pesma zahvaljujući Sari Vlajić – detetu koje poseduje talenat da podjednako jednostavno i duboko notama koje je sama poređala, dotakne dušu slušaoca, isto onako kako to čini njena majka svojim rečima u pesmama i pričama.

 

 

SARINA PESMA



Nabujala voda,
Kroz šumu i planinu.
Ispod ptica i oblaka.
Iznad oblutaka i školjki.
Kao srce i krv u žilama,
Kao oko i svetlost.
Kao misao.
Jednostavna kao ljubav,
Snažna kao život.
Dolazi, teče, prolazi..
Nestaje, stapa se,
Pretvara u kap.
Suzu,
Tren – jer to i jesmo.

 


Zorica Salijević 


Životni ciklus

Published on 15:00, 08/21,2008

ŽIVOTNI CIKLUS

 

RAĐANJE 

Rađamo se, živimo i umiremo 
Sa bolom. 
Kroz suze prvi put ugledamo svet,
Osetimo život. 
A život se sam postara 
Da nam suza bude više nego osmeha. 
I mi mu tu mnogo pomognemo, 
A da toga nismo ni svesni. 

ŽIVLJENJE 

Radujemo se svakom novom danu.
Sa nadom, da je danas bolje, 
Gledamo u novo jutro. 
Gotovo smo sigurni da smo uspeli!
Da više nikad nećemo napraviti 
Istu grešku. 
Da ćemo manje verovati 
I više proveravati. 
Kakva zabluda! 

STARENJE 

Bol nas budi u sred noći.
Bol u duši, leđima, grudima. 
Ogledalo nas rasanjuje: 
Sve je više sedih u kosi,
I sve više bora po licu. 
Godine donose mudrost.
Možda je i tako? 
Ali, ostavljaju želju i odnose snagu: 
Da se ponovo proba,
Počne iz početka. 
A još nije kraj. 
Još je mnogo početaka, 
A sve manje snage. 
Ostarili smo. 

UMIRANJE 

Dolazi kraj – to je neminovo. 
Otići ćemo, da se ni ne pozdravimo. 
Ostavićemo sve one iza nas, 
Da tuguju, da nas oplakuju. 
Ili, možda da se raduju? 
Ima nas raznih – nismo svi isti. 
Onima koji plaču za nama 
Biće najteže. 
A nama - najlakše. 
Umiremo, odlazimo u nepovrat. 
Da se više nikad ne vratimo. 
Najzad mir, onaj koji su nam obećali. 
U koji smo tako zdušno verovali. 
Mir i tišina, samo pod uslovom: 
Da smo to svojim životom zaslužili? 

                                           Stockholm, 17.08.08

 

Zorica Salijević 


Oproštaju

Published on 13:24, 08/21,2008

OPROŠTAJU

 

Nije ovo slagalica,
Drvo života,
Uzor vrline,  
Dnevnik hronike, 
Oštri sused,
Mali pljusak,
Cvet zaborava,
Vitka vrba.
Probudi se
Usnuli leptiru
Nuždom uzbuđen,
Kukavico!
Ostavio si mi rajsku pticu,
Poput strelice, ravno u srce.
U čaši - pola vina,
Buru oćutanih reči...
Predah ti noć,
Stihovi pupoljak.
Gorka, slatka,
Zanesenosti

 

Tatjana Debeljački