Dr Rajko Glibo

Published on 10:05, 05/31,2011

DOĆI I PRIČESTITI SE ISKRENOŠĆU


I ja ih gledam. Knjige i djecu. Cijeli život sam đake i studente učio i kao patak ponavljao: Nemojte rečenicu počinjati veznikom. Time oduzimate ljepoti vaše rečenice i vašeg stila na kojemu ćete raditi cijeli život. A sada, ovdje, oduševljen ih gledam. Djecu i knjige. Slike koje me streloito vraćaju u mladost. I nešto mi pade iz desnog oka na majicu, a ono lijevo se junači ispod svojih sedam,deset godina. Neda se. Ima i pravo. A želja? Velika kao plast želja. Doći i pričestiti se iskrenošću, i djece, i knjiga, i kraja u kojemu skromno stasaju. Ali, oni su i njihova skromnost ponos svoga naroda. Iz takvih sredina izlegu se, rastu i narodnosnom biću uzvrate nemjerljivim darovima. I kada dođu u moje godine razmišljati će o sloganu „Darujmo reč“. Ti krajevi? To su legla sokolića svoga naroda. A mi* Tko smo mi. Što to mi umišljamo da smo. Stidimo se i sramimo krišom pojma Balkan kojemu nesklone silnice dodadoše „bure baruta“. Stid nas je toga „bureta baruta“ i nakon ex YU što to mi radimo? Kao nekoć Sparta u Grčkoj zatvaramo se u svoje atare. Ni u kulturi ništa ne može proći, ako nema naci predznak. Simptomatičan je i simpatičan uvodnik u sajt „Nova POETIKA“. Nekom smiješan, a nama, očevidno je, ne izlazi iz glava. A nova poetika traži nove ljude. Napravili smo granice. Dobro. Nema nitko protiv. Ali napravili smo da knjigu „Inokosnikov poj“ tiskam u Srbiji, a kada je sve gotovo, onda dobijem pljusku. Poštarina od Knjaževca do Zadra skuplja je nego sve knjige da su rasprodane po srednjoj cijeni. Jeftinije je sjesti u bus i odnijeti prijatelju. Ali tako CARINA NE DA. To mi radimo. U toj djeci vidim buduće pametnije ljude i sve što od Boga mole neka im bude. Shvatio je Aleksandar Saša - Popović širinu i dubinu sintagme DARUJMO REČ. Zahvalan sam mu i svima oko njega, a posebno jednoj pjesnikinji koja je u realiziranj ove ideje fundamentalna. Njoj sam spjevao pjesmu koja ide u moju sljedeću zbirku poezije. Evo je: (Poslana je odvojeno. Mora nema druge).



Marko Spirić

Published on 09:35, 02/02,2011

Ime i prezime: Marko Spirić 

Datum i mesto rođenja: 27.02.1986 godine, Vranje

E-mail: spiric017@hotmail.com, manekenvr@hotmail.com

 

  • Stručna sprema

Srednja stručna Hemijsko – Tehnoloska škola u Vranju, smer: Hemisjki tehničar

 

  • Poznavanje jezika:

Engleski opšti nivo (konverzacija)

 

  • Poznavanje rada na računaru:

MS office (Word, Excel) i Internet Explorer

 

  • Radno iskustvo:

Mart 2004 – januar 2005       Radio „Ritam +“ Vranje

Radno mesto: spiker (voditelj) tonac i marketing saradnik

Zaduženja: Vođenje emisija zabavnog karaktera, zanimljivosti, horoskop, vreme, čitanje muzičkih želja i kontakt emisija „Ritam jukebox“.

 

Januar 2005. – decembar 2005.                    Radio „103“ Vranje

Radno mesto: spiker (voditelj)

Zaduženja: Čitanje vesti, vođenje jutarnjeg programa, mali kuvar, Tv vodič, vođenje kontakt emisija, čitanje muzičkih želja, pozdrava i čestitaka.

 

Januar 2006. – novembar 2008.        Radio „Euro petrol“

Radno mesto: spiker (voditelj), tonac, marketing saradnik

Zaduženja: Vođenje jutarnjeg programa, Hit dana, kvizova, horoskopa, muzičke želje slušalaca, urednik i voditelj noćnog programa.

 

Novembar 2008. – maj 2009.           Radio „Gong“

Radno mesto: Spiker (voditelj) tonac, urednik i marketing saradnik

Zaduženja: Čitanje vesti, vođenje emisija zabavnog karaktera, snimanja reklama i džinglova

 

Maj 2009.  - Radio „Ema“

Radno mesto: spiker (voditelj), novinar

Zaduženja: Vođenje jutarnjeg programa, posle 15h novinar na terenu – Intervjuisanje estradnih umetnika, izveštavanja sa lica mesta, izveštavanje najnovijih vesti i događaja.

 

 

  • Ostalo

Maneken i fotomodel u modnoj agenciji „Miss you fashion Vranje“

 

  • Osobine

Vredna samoinicijativna osoba, spremna za timski rad.

 

Od 21. januara 2010. godine radio u knjižari Narodne biblioteke Bora Stanković do 24. juna.

 

Od 01.09.2010. do 23.12.2010. radio honorarno kao novinar u Vranjskim novinama.

 

Obavljam pripravničcki staž u Zavodu za javno zdralje u Vranju u laboratoriji do 31.12.2010. god. pod ugovorom ali bez novčane nadoknade.

 


Стојанка Сека Закић

Published on 09:20, 01/26,2010

 

           Стојанка СЕКА Закић рођена је 18.4.1949. године у Бијељини, гдје се и школовала. Као просвјетни радник службовала је у више мијеста БиХ. У родном крају запажене су њене бројне активности у области културе и умјетности. Бавила се глумом у ГАП ''Сцена'' гдје је остварила више значајних улога, а добитник је и прве награде за најбољу главну женску улогу (Маријa Валентин у драми ''Из мрака'',Фелдман) на IV смотри драмског стваралаштва ''Сава 76'' у Лозници, а затим у Српцу (исте године) на XVIII фестивалу аматерских позоришта БиХ; добитник je Сребрне медаље за 12-огодишњи активни аматерски културно-умјетнички рад 1986. и многих других диплома, повеља, захвалница, признања. Била је в.д. предсједник СКУД-а Семберија (1996.) и руководилац Драмске секције која се са успјехом представила ’’Аналфабетом’’ (Нушић).
              Стихове и краће прозне форме пише од дјетињства. Пјесме су јој објављиване у више листова, часописа, заједничким збиркама и зборницима. Њене пјесме се налазе на сајтовима: poezijascg, poetabg, hkdnapredak. Бави се писањем текстова за музичку обраду. Њена пјесма ''Кад ти љубав једном дође'' освојила је прво мјесто (за виши узраст) на фестивалу Дјеца пјевају Семберији 2005. у Бијељини, затим награду на фестивалу у Нишу, а први пут је изведена на (првом) Дјечјем фестивалу у Брчком - Дјечја машта може свашта.
         Објавила је сљедећа дјела: ''Плава звезда'' (СПКД Просвјета Бијељина, 2003.),''Одсјај среће'' (а.д.Графокомерц Требиње, 2003.), ''Шарена оаза дјетињства'' и ''Секини ружичасти снови'' (штампарија Младост Бијељина, 2004.), ''Осунчане пјесме'' и ''Дај ми руку ти велики свијете'' (Удружење за информативно-културну дјелатност Свети Сава Источно Сарајево, 2005.), ''Маштанка'' (Савез књижевника у отаџбини и расејању - СКОР Нови Београд, 2007.).
           Добитник је Пјесничке ленте у Модричи 2008. за најбољу књигу за дјецу (Маштанка, збирка пјесама), а 2009. Повеље на XX сусретима ''Гарави сокак'' у Инђији, које организује Књижевни клуб ''Мирослав Мика Антић'' под покровитељством општине Инђија, чиме је стекла право (и добила позив) да буде учесник међународних сусрета ''Ноћ боема'' који се одржава у Инђији.
             Име ове пјесникиње је записано у Антологији новијег српског песништва за децу и младе од Љубивоја Ршумовића до Јулије Марјановић – КАД СРЦЕ ЗАСВЕТЛУЦА, коју је приредио Перо Зубац, издало и штампало ИП ''СРПСКA КЊИГA'' Рума (2009.), а чије објављивање је омогућило Извршно веће Аутономне Покрајине Војводине.

 


Zlatomir Borovnica

Published on 15:03, 06/26,2009

Zlatomir Borovnica je rođen 3. februara 1956. godine u selu Beška opština Inđija u ravnom Sremu.
Do penzionisanja je radio na mestu telefoniste u fabrici nameštaja „Srem“ u Inđiji, koje na žalost više nema, progutaše je krokodili.
Pisanjem poezije, proze i aforizama se bavi duži niz godina a aktivno od 1989. godine kada postaje član književnok kluba „Miroslav Mika Antić“ u Inđiji. Za sebe najradije kaže da je dečiji pisac jer najviše knjiga je napisao upravo za decu, mada mu ni drugi žanrovi nisu strani.
Od 2000-te godine je predsednik istog književnog kluba.
 
Utemeljivač je:
Međunarodne pesničke manifestacije „GARAVI SOKAK“, manifestacije dece pesnika školskog uzrasta pod nazivom „PEVAJ RAVNICO“, za opštinu Inđija, i susreta pesnika boema pod nazivom „NOĆ BOEMA“.
Sve navedene manifestacije su odavno postale tradicionalne. Za svaku od navedenih manifestacija se štampa zbornik.
Međunarodna pesnička manifestacija „GARAVI SOKAK“ je iz godine u godinu sve zanimljivija za pesnike širom sveta, što se može videti iz samog zbornika. U 2008-moj godini na konkurs „GARAVI SOKAK“ odazvalo se 702 autora, a ove 2009. na konkurs se odazvalo 811 autora.
Susret pesnika boema „NOĆ BOEMA“, takođe iz godine u godinu postaje sve zanimljivija za stvaraoce, a radi se u martu svake godine povodom rođendana prerano upokojenog pesnika Miroslava Mike Antića.
Učestvujući na konkursima Zlatomir je zastupljen u oko 50 zbornika poezije i proze, kako u Srbiji tako i van nje.
Za svoj dosadašnji književni rad, dobio je više vrednih priznanja.
 
Počasni je član:
Udruženja književnika u otadžbini i rasejanju (SKOR) u Beogradu, Udruženja srpskih pisaca Švajcarske, srpskog književnog kluba „VIHOR“ iz Dervente (Republika Srpska) književnog kluba „DUŠAN MATIĆ“ iz Ćuprije. Zlatomir je i član HKD. iz Rijeke (REPUBLIKA HRVATSKA).
Do sada je objavio 16 knjiga, od toga su dve elektronske na CD-u. U pripremi mu je sedamnaesta knjiga namenjena deci pod nazivom „KRALJ MRAČNE ŠUME“, bajkovite i druge priče.
 
Od 1975. godine živi i stvara u Inđiji.


Zvonimir Popović

Published on 15:17, 02/12,2009

 

Biografija

Zvonimir Popović je diplomirao srpskohrvatski jezik i književnost u Beogradu. U Švedskoj je bio direktor državne ustanove u službi za strance. Objavljivao je knjige za decu, a na srpski je prevodio poznate švedske pisce Lundkvista, Lindgrena, Delblanka.

 

Švedski pisac s korenjem u Srbiji


Dve reči: vilajet i čučavac izmislio za Šveđane


Zvonimir Popović (1934) živi u Švedskoj, ali nije pisac iz dijaspore. Jednostavno, jer je svoj prvi roman "Tamni vilajet" objavio na švedskom. Bilo je to 1998. godine. I roman je postao hit, pobrao brojne nagrade. Iako je to priča o gastarbajteru, Šveđani su pronašli nešto u njoj.

A Popovića prozvali "švedskim piscem s korenjem u Srbiji. Koji piše na švedskom, vrlo lepom švedskom". Roman je sada stigao i do nas (izdavač PaRo, prevod Dragoslava Lazić-Savić). Popovića pitamo koji je to prelomni trenutak kada pisac odluči da piše na nematernjem jeziku.

- To nije momenat, već proces. Mislio sam da mi je stvarno ostalo malo vremena da učinim nešto što treba učiniti. Živim 40 godina u Švedskoj. Ovde, u Srbiji, sam nepoznat. Opet, da tamo pišem na srpskom pa da se ovde dokazujem, uđem u plejadu onih pisaca iz dijaspore gde ima svega i svačega, to mi se nije dopalo. Setio sam se Plutarha. 

On je tačno 1880 godina stariji od mene. Napisao je ne znam koliko uporednih biografija, a tu je i jedna anegdota o čoveku koji je putovao po grčkom arhipelagu, a posle pričao o svojim uspesima. Otprilike, da je sa stene na Rodosu skočio i dalje i više od drugih i da za to na Rodosu postoji bar stotinu svedoka. Jedan od slušalaca mu je onda rekao: "Misliš da ćemo da idemo na Rodos da ispitamo svedoke? Hic Rodos, Hic salta (Tu je Rodos, tu skači)". Moj Rodos je Švedska, tamo sam skočio, dokle sam doskočio o tome kritičari odlučuju.

Čula sam da ste imali malo problema oko naslova knjige. Šveđani nemaju reč za "vilajet"?
- Postoji izraz tamno carstvo, ali vilajet, tačno, takva reč ne postoji u švedskom jeziku. Morao sam da skujem jednu novu reč, i to otprilike znači tamni pakao. To nije i jedina reč koju sam skovao. Šveđani, na primer, nemaju reč za naš "čučavac", pa sam morao i tu reč da smislim.

Roman je deo trilogije. U Švedskoj ste već objavili i jednako uspešan nastavak.
- "Bagrem šapuće" je nastavak prve knjige, iako se svaka može zasebno čitati. "Bagrem" je dobio dve književne nagrade i Veliku nagradu za kulturu Švedske. Pišem i treću, ali neću o njoj za sada.

Da li ste znali švedski pre nego što ste otišli?
- Ne, ni reč. Mene je tamo ljubav odvukla 1962. godine, a ako me pitate kako se slažemo, odgovor je jednostavan - mi se volimo. Mi smo različite vere, narodnosti, različitih maternjih jezika, ali, eto, volimo se.