OVO JE MOGLA DA BUDE MIRNA NOĆ

Published on 13:51, 07/11,2008

OVO JE MOGLA DA BUDE MIRNA NOĆ


Ovo bi mogla da bude mirna noć.
Kada bi utihnule žabe.
Kada bih iskoračila iz svakodnevnog nedogađanja
moje periferije uz smutnu reku.
Kada bi jedna...
da, jedna žaba samo
prišla,
prepričana,
da je raščinim poljupcem.
Da odmah potom,
pretvorena,
legne uz mene.
Da mene čuva od mene.
Da mi utre neiskaz sa prepona
da mi šakama opkoli grudi
da mi jezikom razbukti utrobu
a pogledom da mi šapne strepnju.
Da mi jedne ne ovakve noći,
uzme dušu zavedenu spokojem
koji nosi pregršt obećanja.
Ali, ne čujem stihove
koje bih možda umela zapisati,
ne čujem
od ovolikog
kreketanja
koje dopire
sa smutne reke.
Ja znam,
moj ljubavniče i prijatelju,
da ti ove noći ne čuješ žabe.
Pa ipak se usuđujem
da te obmanjujem
sočnim rečima
rođenim među kreketušama,
da te uznemiravam
miomirisnim ništaznačnicama
obremenjenim
izmišljenim tišinama.
 
 
Gordana Vlajić
 
---- 
 









Fotografije, Zorica Sentić


Tatjana Debeljački

Published on 09:24, 06/12,2008

PREDSTAVA


``Zašto se smeje, ljubavi moja?``
on poljubac traži…
``Jesi li se zahvalio?``
``Zahvalio sam se, dubine duše.``
``Jesi si li šta video, osim duše tajni?
A sad šta vidiš?``
``Nas među zvezdama!`` I smeje se.
A bila sam zrakom slatke ljubavi obasjana.
Od vatre slatkih poljubaca izgorela.
U snu proleća, što verno traje.
 
 
Tatjana Debeljački


Postala sam pisac

Published on 13:40, 06/09,2008

POSTALA SAM PISAC


Postala sam pisac.
Naučila sam da nalazim reči.
Ranije,
dok sam bila žena,

Reči su nalazile mene.
Reči svakakve:
gubave, tuđe, kvrgave, gnojave.
Bivalo je tu i tamo
i nežnih reči
ali su ih nestrpljivo utrljavali u mene.
A kasnije, dosta kasnije,
mazali su mi kožu
užeglim pluskvamperfektima
i jalovim futurima.
Rečima koje su udarale, zaudarale,
koje su obećavale, lagale,
koje bi me vređale,
u tipičan niz ređele,
šapatima koji bi šaptače napaljivali
a mene nedovoljno rasanjivali.

Srećna sam što postadoh pisac.
Što umem sama da nalazim reči.
Jer ranije... dok sam bila čovek,
reči su nalazile mene.



Gordana Č. Vlajić


***

Devenue écrivaine



Devenue écrivaine.
J'ai découvert les mots.
Qui autrefois, quand j'étais femme,
Me capturaient.
Toutes sortes de mots,
Etrangers, lépreux,
Noueux, suppurants,
Et même de doux mots,
Ici et là, s'infiltraient en moi
Me pénétraient avec fougue.
Beaucoup plus tard,
Ils caressaient parfois ma peau :
Des mots rances et pourris, imparfaits et plus encore chargés de futurs stériles
Ces mots frappeurs m'empestaient de fausses promesses
m'offensaient, s'alignaient en rangs serrés
chuchotaient des murmures de flamme
Mais sans hélas m'éveiller
Bonheur d'écrivaine !
Bonheur d'empoigner les mots,
seule désormais


Puisque, j'étais humaine,
Quand les mots me capturaient.


Gordana Č. Vlajić

traduction en français Zorica Sentić
 
 
 
 
***
 
Llegada a escritora



Llegada a escritora
Descubrí las palabras.
Que antiguamente, cuando era mujer,
Me capturaban.
Toda clase de palabras,
Extranjeras, leprosas,
Nudosas, supurantes,
E incluso palabras dulces
Aquí y allí, se infiltraban en mí
Me penetraban con fuga.
Mucho más tarde,
Me acariciaban a veces mi piel:
Palabras rancias y podridas, imperfectas y más
Todavía cargadas de futuros estériles
Estas palabras golpeadoras me infestaban
De promesas falsas
Me ofendían, se alineaban en filas apretadas
Cuchicheaban murmullos de llama
¡Pero ay ¡sin despertarme
Dicha de escritora!
Dicha de empuñar las palabras,
Sola desde ahora


Puesto que, era humana,
Cuando las palabras me capturaban.

Gordana Č. Vlajić


Traduction espagnole de Maggy DeCoster


 
http://www.maggydecoster.fr/
 
http://www.lemanoirdespoetes.fr/ 
 
 
***
 
 
JEG BLEV FORFATTER



Jeg blev forfatter.
Jeg lærte at finde ordene.
Før,
mens jeg var en kvinde,
fandt ordene mig selv.
Ordene af alle slags:
spedalske, fremmede, knudrede, materiefyldte.
Der var hist og her
også milde ord
men de indgned dem utålmodigt i mig.
Og senere, meget senere,
smurte de min hud
med de ildelugtende pluskvamperfekter
og de ufrugtbare futurer.
Med ordene, der slog og stank,
der lovede og løj,
der ville fornærme,
og sætte mig i en typisk rækkefølge,
med hviskene, der ville få hviskere til at blive optændt
og der ikke ville vække mig nok.
Jeg er lykkelig, fordi heg blev forfatter.
Fordi jeg kunne finde ord alene.
Fordi før... mens jeg var et menneske,
Fandt ordene mig selv.


By Gordana Č. Vlajić

Translated in Danish: Predrag Crnković
 
 
 
***
 
*

Lè m vin ap ekri

Lè m vin ap ekri
Mwen pantan sou yon bann mo
Tout kalte mo
Mo lòt bò dlo
Mo ki gate, mo move sant
Mo ki tòdye
Mo ki dous tou
Tout mo tout pawòl sa yo te fofile antre nan mwen
Yo antre anndan m ak yon ray
Apre sa, lontan apre
Yo te konn karese po m
Bann mo kanni, dwategòch, san prezan sanzavni sa yo
Te konn plen m ak manti joure m chuichui ti pawòl piman bouk nan zòrèy mwen
San rive mete m doubout
Men m ala m te santi m byen
Lè m tap karese mo yo
Lè mo yo tap karese m

Gordana Č. Vlajić
Traduction en Créole Haïtien de Juste JONEL
(Port-au -Prince HAITI )
 



***
 
 
 
traduction en arabe
Nacer

http://nicetwinning.bloguez.com


***
 
 
Als ich


Schriftstellerin geworden war,
habe ich die Wörter entdeckt.
Ja früher, als ich Frau war,
haben mich alle Arten von Wörter gefangen gehalten.
Die ausländischen, die aussätzigen,
die verknoteten, die eitrigen
und selbst die milden Wörter,
sind hier und dort in mich gegangen,
haben mich mit Eifer erfüllt.
Viel später,
liebkosten sie manchmal meine Haut:
Ranzige und verfaulte Wörter,
unvollkommene und mit immer mehr
für eine sterile Zukunft beauftragt.
Diese schlagenden Wörter haben mich
mit falschen Versprechungen verpestet,
haben mich verletzt,
glichen sich in dichte Ränge,
flusterten Flammengemurmel,
aber leider ohne mich zur Glücksschriftstellerin zu erwecken !
Glück um die Wörter jetzt alleine zu ergreifen,
Es war, weil ich Mensch war,
als die Worte mich gefangen hielten.


Gordana Č. Vlajić

Deutsch Yvette Stragiotti



http://www.sarah.stragiotti.org


***
 
*



POSTALA SAN PISAC



Postala san pisac.
Naučila san nać besede.
Prvo,
kada san bila ženska,
Besede su znale nać mene.
Svakakove besede:
gubave, tuje, kvrgave, gnjojne.
Kada god su to bile
i mile besede
ke su prez strpljenja trli va mene.
A potle, fanj kašnje,
mazali su mi kožu
z grancljive pluskvamperfekti
i z jalove futuri.
Z besedami ke su tukle, grdo vonjale,
ke su obećavale, lagale,
ke bi me bile uvridile,
kako još samo jednu od drugih va red me posložile,
zi šapton ki je šaptači uzbuđival
a mene od mojih sanj ni razbujival.
Srićna san ča san postala pisac.
I ča sama sad znan nać besede.
Aš prvo... dokle sam bila samo čovik,
one su vavik znale nać mene.



Gordana Č. Vlajić

čakavština otok Krk - Ida


http://ida.bloger.hr


 ***
 
Stanav pisatel



Stanav pisatel.
Naučiv zborovite da gi naogam
A porano
Dodeka bev žena
Zborovite mene me baraa
Zborovi sekakvi:
Leprozeni,tugi,čvorasti,gnojni
Ponekogas čuvstvuvav
I nežni zborovi
Ama nestrplivo gi utrijuvaa
Vmene
A podocna,mnogu podocna,
Mi ja mačkaa kožata
So žegosani pluskvamperfekti
I so jalovi futuri.
Zborovite,što udiraa
Zaudiraa,
Koji vetuvaa,lažea,
Me uvreduvaa.
Vo tipična redica me reduvaa,
So šepoti što gi palea šepkačite
A mene ne me rasonuvaa dovolno.
Srekna sum stanav pisatel.
Zošto zborovite sama si gi naogam,
zošto porano...dodeka bev čovek,
tie mene me naogaa.
 
 

Gordana Č. Vlajić

makedonski Paraška Dimitrievska Pejčić


http://www.myspace.com/paraska_59


***
 
 
Gordana Č. Vlajić

traduction en arabe Abdelmajid Benjelloun




***
 
 


Sanja Petrović

Published on 12:10, 06/09,2008

Na velika vrata


Zašto sunce zubato sija?
Zašto mi se niz obraz suza sliva?
Zašto početak ima svoj kraj?
Zašto je kraj upravo sad?
           Ustajala sam s osmehom,
           danila s osmehom,
           legala s osmehom.
Princeza...
Da, princeza sam tvoja bila.
U bajci živela.
          Bajke imaju srećan kraj?
Uhvatio si me za ruku,
iz bajke izveo
u stvarni svet uveo
          Na velika vrata, rekao si
grohotom se nasmejao,
          i uz tresak ih zatvorio.
Zato sunce zubato sija.
Zato mi se niz obraz suza sliva.
Zato početak ima svoj kraj.
Zato je kraj upravo sad.

 

Sanja Petrović 


Tatjana Debeljački

Published on 14:01, 05/30,2008

Opijena pesmom, ne vinom!
Tvoje su reči vetar
Što mi raznose
Ljubav!!!

***

Drunk of poem, not wine!
Your words are wind
That blew my
Love away!!!


Tatjana Debeljački