Životni ciklus
ŽIVOTNI CIKLUS
RAĐANJE
Rađamo se, živimo i umiremo
Sa bolom.
Kroz suze prvi put ugledamo svet,
Osetimo život.
A život se sam postara
Da nam suza bude više nego osmeha.
I mi mu tu mnogo pomognemo,
A da toga nismo ni svesni.
ŽIVLJENJE
Radujemo se svakom novom danu.
Sa nadom, da je danas bolje,
Gledamo u novo jutro.
Gotovo smo sigurni da smo uspeli!
Da više nikad nećemo napraviti
Istu grešku.
Da ćemo manje verovati
I više proveravati.
Kakva zabluda!
STARENJE
Bol nas budi u sred noći.
Bol u duši, leđima, grudima.
Ogledalo nas rasanjuje:
Sve je više sedih u kosi,
I sve više bora po licu.
Godine donose mudrost.
Možda je i tako?
Ali, ostavljaju želju i odnose snagu:
Da se ponovo proba,
Počne iz početka.
A još nije kraj.
Još je mnogo početaka,
A sve manje snage.
Ostarili smo.
UMIRANJE
Dolazi kraj – to je neminovo.
Otići ćemo, da se ni ne pozdravimo.
Ostavićemo sve one iza nas,
Da tuguju, da nas oplakuju.
Ili, možda da se raduju?
Ima nas raznih – nismo svi isti.
Onima koji plaču za nama
Biće najteže.
A nama - najlakše.
Umiremo, odlazimo u nepovrat.
Da se više nikad ne vratimo.
Najzad mir, onaj koji su nam obećali.
U koji smo tako zdušno verovali.
Mir i tišina, samo pod uslovom:
Da smo to svojim životom zaslužili?
Stockholm, 17.08.08
Zorica Salijević
08/22,2008, at 06:59
Visit sanjarenja56
Lepo data razmišljanja...Lepo napisana.