Patrik Beson
Published on 18:33, 05/05,2008
Pisano jednog prvog maja; Mala ništa
Published on 14:37, 05/05,2008
Mala ništa beznačajne sitnice

Zadovoljstvo: To je sok od isceđene sreće
Sreća: Skup beskonačnog broja malih ništa
Mala ništa:
Jedna mirisna ruža. Osmeh deteta. Jedno zdravo u prolazu. Kafa u krevetu. Jedno jutarnje milovanje. Buđenje. Zbunjiv, nespretan, brz poljubac. Prijateljsko pismo. Jedno drugo ljubavno. Jedna kišna suza. Promašena pesma. Sveća koju palimo. Jedna druga, koju gasimo. Jedno Ne za jedno Da. Požutela slika. Jedan telefonski razgovor. Jedna istinita bajka. Jedan kamenčić, čudna uspomena. Jedan lastavičji prelet. Jedna opomena. Jedno vruće-kuvano vino sa karanfilićem. Stara pesma na harmonici. Jedan izdah između bezobrazne reči. Pramen kose. To jedno nežno jutro. Rana Zora. Noć bez kraja. Slanina i jaja. Isti san. Jedna bombona, mentol. Draž drhtanja. Mali deholte… Strasna zanesenost. Svadba starog prijatelja. Zaboravljena ljubav. Požutela razglednica. Tegla s medom i flašica puna snega. Tvoje večito pitanje: - Gde ode njegova bela boja…? Jedno klizanje. Tvoje ćutanje. Jedna epizoda serije na TV-u. Nezavršen roman. Zvuk violine na staroj ploči. Golub pismonoša. Tvoja nečujna muzika, moja nevidljiva krila. Naša tajna bajka. Tvoja želja, moja pesma. Igra karata. Svađa puna "volim te". Jedna oproštena greška. Malo soli zaboravljenog. Jedna kašicica meda u šolji mleka. Čaša rozea… Čaša crnog vina i kap koja prekipi. Karmin na košulji. Jedna kockica čokolade i jedan buket ljubičastih ruža. Jedna omiljena knjiga. Flaša neotvorenog šampanjca. Jedna napukla šolja. Jedan egiptski kip. Okret na biciklu. Prvi poljubac u bioskopu i moj ljuti tata. Pozlaćena para ispod jastuka... Kaktus koji raste, na koji si se ubo... Oh, kako si vrisnuo! Neispunjeno obećanje. Prolaz preko zabranjenih staza. Neostvarene reči koje bole. Tvoja olovka koja piše samo istinu… Tajni, crveni, jedan jedini poljubac, jednog 31. decembra... Jedan odlazak. Jedan povratak. Prekid struje, jer nisi platio račun. Popodne na plaži gde smo izgoreli. Ljuti sosovi. Stara teta pokojna. Večere ispred TV-a… Neslana supa. Kašnjenje vozova, izmišljeni razlozi. Jedna suza. Prijatelji, neprijatelji. Pismo loše napisano, koje nisi razumeo. Luda ideja da ti poklonim kompas. Putovanje u Veneciju i gondolijer koji nije hteo da nam naplati. Tvoja večita ljubomora. Probušena guma, rezervna zaboravljena. Plavi suncokret koji više nije žut. Zapušen lavabo. Samo si rekao: "Ma, nije to ništa… baš ništa, sitnica…" i proveo si celu nedelju, uzalud… u ponedeljak si zvao majstora. Sećaš se kako nismo mogli da nađemo kravatu, a imao si sastanak sa bankarom… mislio si da će ga tvoja kravata impresionirati. Naljutio si se zbog neopeglane košulje. Klavir je bio raštimovan. Nisi se oporavio od gripa… tri dana. Jedan promašen sastanak. Odmor na Korzici. Sto od formike koji je još uvek u podrumu. Slike na kojima si video bubamare. Harmonika koja nikada neće sama svirati. Smejanje bez razloga. Bačene papuče. Neplanirano poslepodnevno spavanje kod tvoje mame... i tvoja tri ‘’volim te’’… moje tri tačkice... i naša večita brbljiva tišina.
I dnevnik sa slikama južne Francuske, koji nikada nisi našao... u kome si napisao velikim, crvenim i debelim slovima: "… tri tačkice, da ne zaboravim da joj kažem da je volim cele godine, a ne samo prvog maja".
I ona stara školska sveska koju sam sada pronašla, u kojoj su spavale mnoge od ovih reči, nabačene jednog prvog maja 1968., moje prve godine u Francuskoj. Sa naslovom "beznačajne sitnice " ili mala ništa…
Zorica Sentić
ps… 2OO5., popravila sam par gramatičkih grešaka... francuski jezik je vrlo komplikovan, još uvek se desi da pogrešim. Dodala sam male srećice, sitnice, mala "ništa", značajne, beznačajne… ali istinite... tri tackice!
***prvi kraj… možda***
2007 : Prevesti ove reči na srpski
2008: 40 godina već... dal' je to moguće?!
Sreća: Skup beskonačnog broja malih ništa
Mala ništa:
Jedna mirisna ruža. Osmeh deteta. Jedno zdravo u prolazu. Kafa u krevetu. Jedno jutarnje milovanje. Buđenje. Zbunjiv, nespretan, brz poljubac. Prijateljsko pismo. Jedno drugo ljubavno. Jedna kišna suza. Promašena pesma. Sveća koju palimo. Jedna druga, koju gasimo. Jedno Ne za jedno Da. Požutela slika. Jedan telefonski razgovor. Jedna istinita bajka. Jedan kamenčić, čudna uspomena. Jedan lastavičji prelet. Jedna opomena. Jedno vruće-kuvano vino sa karanfilićem. Stara pesma na harmonici. Jedan izdah između bezobrazne reči. Pramen kose. To jedno nežno jutro. Rana Zora. Noć bez kraja. Slanina i jaja. Isti san. Jedna bombona, mentol. Draž drhtanja. Mali deholte… Strasna zanesenost. Svadba starog prijatelja. Zaboravljena ljubav. Požutela razglednica. Tegla s medom i flašica puna snega. Tvoje večito pitanje: - Gde ode njegova bela boja…? Jedno klizanje. Tvoje ćutanje. Jedna epizoda serije na TV-u. Nezavršen roman. Zvuk violine na staroj ploči. Golub pismonoša. Tvoja nečujna muzika, moja nevidljiva krila. Naša tajna bajka. Tvoja želja, moja pesma. Igra karata. Svađa puna "volim te". Jedna oproštena greška. Malo soli zaboravljenog. Jedna kašicica meda u šolji mleka. Čaša rozea… Čaša crnog vina i kap koja prekipi. Karmin na košulji. Jedna kockica čokolade i jedan buket ljubičastih ruža. Jedna omiljena knjiga. Flaša neotvorenog šampanjca. Jedna napukla šolja. Jedan egiptski kip. Okret na biciklu. Prvi poljubac u bioskopu i moj ljuti tata. Pozlaćena para ispod jastuka... Kaktus koji raste, na koji si se ubo... Oh, kako si vrisnuo! Neispunjeno obećanje. Prolaz preko zabranjenih staza. Neostvarene reči koje bole. Tvoja olovka koja piše samo istinu… Tajni, crveni, jedan jedini poljubac, jednog 31. decembra... Jedan odlazak. Jedan povratak. Prekid struje, jer nisi platio račun. Popodne na plaži gde smo izgoreli. Ljuti sosovi. Stara teta pokojna. Večere ispred TV-a… Neslana supa. Kašnjenje vozova, izmišljeni razlozi. Jedna suza. Prijatelji, neprijatelji. Pismo loše napisano, koje nisi razumeo. Luda ideja da ti poklonim kompas. Putovanje u Veneciju i gondolijer koji nije hteo da nam naplati. Tvoja večita ljubomora. Probušena guma, rezervna zaboravljena. Plavi suncokret koji više nije žut. Zapušen lavabo. Samo si rekao: "Ma, nije to ništa… baš ništa, sitnica…" i proveo si celu nedelju, uzalud… u ponedeljak si zvao majstora. Sećaš se kako nismo mogli da nađemo kravatu, a imao si sastanak sa bankarom… mislio si da će ga tvoja kravata impresionirati. Naljutio si se zbog neopeglane košulje. Klavir je bio raštimovan. Nisi se oporavio od gripa… tri dana. Jedan promašen sastanak. Odmor na Korzici. Sto od formike koji je još uvek u podrumu. Slike na kojima si video bubamare. Harmonika koja nikada neće sama svirati. Smejanje bez razloga. Bačene papuče. Neplanirano poslepodnevno spavanje kod tvoje mame... i tvoja tri ‘’volim te’’… moje tri tačkice... i naša večita brbljiva tišina.
I dnevnik sa slikama južne Francuske, koji nikada nisi našao... u kome si napisao velikim, crvenim i debelim slovima: "… tri tačkice, da ne zaboravim da joj kažem da je volim cele godine, a ne samo prvog maja".
I ona stara školska sveska koju sam sada pronašla, u kojoj su spavale mnoge od ovih reči, nabačene jednog prvog maja 1968., moje prve godine u Francuskoj. Sa naslovom "beznačajne sitnice " ili mala ništa…
Zorica Sentić
ps… 2OO5., popravila sam par gramatičkih grešaka... francuski jezik je vrlo komplikovan, još uvek se desi da pogrešim. Dodala sam male srećice, sitnice, mala "ništa", značajne, beznačajne… ali istinite... tri tackice!
***prvi kraj… možda***
2007 : Prevesti ove reči na srpski
2008: 40 godina već... dal' je to moguće?!
Navrati na kafu od 9 do 12
Published on 14:23, 05/05,2008
NAVRATI NA KAFU OD 9 DO 12
navrati na kafu
da se ispričamo
neću ti kriti ništa
ti ceš mi reći sve
šta ima novo kod tebe
da li sve je u redu
kod tvog komšije
šta te čini srećnim
šta ti nanosi bol
šta se desilo novo
u tvom svetu
u tvom kvartu
napravićemo krug
oko sveta
pričaćemo o svemu
a najviše o ljubavi
gde god da si
navrati na kafu
od devet do dvanaest
možeš ako želiš
i ostati
provesti noć
prijatelju.
da se ispričamo
neću ti kriti ništa
ti ceš mi reći sve
šta ima novo kod tebe
da li sve je u redu
kod tvog komšije
šta te čini srećnim
šta ti nanosi bol
šta se desilo novo
u tvom svetu
u tvom kvartu
napravićemo krug
oko sveta
pričaćemo o svemu
a najviše o ljubavi
gde god da si
navrati na kafu
od devet do dvanaest
možeš ako želiš
i ostati
provesti noć
prijatelju.
Zorica Sentić
Noćna buka
Published on 14:16, 05/05,2008
NOĆNA BUKA
beznačajna buka
u noći
zatvorene oči
otvoren prozor
prema bašti
to nije bio radio
nije dolazilo odozgo
mali eho
končerto?
kad kad
flamenko
melodrama
mali eho
muzikalan
valcer
melodija Polinezije
nije logično
uno due tre
akcenat italijanski
ili to beše portugalski
to nije sigurno marsovski
il' to beše azijski
jedna akadijen pesma
akcenat kanadski
grčki, latinski ili jermenski
poljski, ruski, ili rumunski
u daljini afrički tam tamovi
noć
avgustovska
prva dijagnoza
komarac
sadistički eho, tragičan
nema ničeg folkloričnog
ni ekscentričnog
komarac bi se odao
komarac prestaje da peva
kada ubode
reči
su bežale iz rečnika
to je bilo to mala noćna buka
ne muzika
listovi se pomeraju
pevaju
reči akrobatske
iluzionističke
jedna
po
jedna
u
indijanskom
redu
i ritmu
izlaze iz rečnika
to su bila samo slova
reči
taj mali eho
u ranoj zori
vazduh je mirisao
na bukete reči
čitljivih
buketa reči
slogovi su zamirisali sobu
rečnik je pao sa police
otvoren na strani 346
nedostajala je jedna reč
Espéranto
na noćnom stolu
olovka
na belom papiru
"noćna buka"
pisalo je...
sijajući se
na kaligrafskom pismu
u jednom uglu slike
potpis jednog leksikografa
LEJZER LUDWIK ZAMENHOF 1887
jedne noći 2OO4.
da ne zaboravim jednu drugu buku
beznačajna buka
u noći
zatvorene oči
otvoren prozor
prema bašti
to nije bio radio
nije dolazilo odozgo
mali eho
končerto?
kad kad
flamenko
melodrama
mali eho
muzikalan
valcer
melodija Polinezije
nije logično
uno due tre
akcenat italijanski
ili to beše portugalski
to nije sigurno marsovski
il' to beše azijski
jedna akadijen pesma
akcenat kanadski
grčki, latinski ili jermenski
poljski, ruski, ili rumunski
u daljini afrički tam tamovi
noć
avgustovska
prva dijagnoza
komarac
sadistički eho, tragičan
nema ničeg folkloričnog
ni ekscentričnog
komarac bi se odao
komarac prestaje da peva
kada ubode
reči
su bežale iz rečnika
to je bilo to mala noćna buka
ne muzika
listovi se pomeraju
pevaju
reči akrobatske
iluzionističke
jedna
po
jedna
u
indijanskom
redu
i ritmu
izlaze iz rečnika
to su bila samo slova
reči
taj mali eho
u ranoj zori
vazduh je mirisao
na bukete reči
čitljivih
buketa reči
slogovi su zamirisali sobu
rečnik je pao sa police
otvoren na strani 346
nedostajala je jedna reč
Espéranto
na noćnom stolu
olovka
na belom papiru
"noćna buka"
pisalo je...
sijajući se
na kaligrafskom pismu
u jednom uglu slike
potpis jednog leksikografa
LEJZER LUDWIK ZAMENHOF 1887
jedne noći 2OO4.
da ne zaboravim jednu drugu buku
Zorica Sentić