Sanja Petrović

Published on 12:29, 05/26,2008

Meni Vreme treba


Gospodine dragi,
nemojte me, molim Vas,
međ zvezde stavljati.
I nemojte me cvećem
obasipati.
Il bisere kupovati.
Hvala, ne treba.

         Ako već hoćete
         tako velikodušni biti
         Vreme mi kupite.
         Ili ga bar
         u traženom momentu
         zaustavite.
         A možete i da ga vratite,
         ako umete.

Tad bićete moj princ
na belom konju.
    I da dronjke nosite
    meni biste bili ko u carskom odelu.
    I u sojenici da živite
    palatom bih je smatrala.
Zahvalna bih Vam bila
odavde do beskraja.

Gospodine dragi,
nemojte me, molim Vas,
tako gledati.
Nisam ništa loše
ni mislila ni rekla.
Zvezde, cveće, bisere zaboravite.
Meni Vreme treba!



Sanja Petrović


Zorica Salijević

Published on 09:48, 05/23,2008

REGRESA AMI


I pesme i ukusi
I note i reči
I slike bez boja,
Ostaju kad neko ode.

Sve ostaje zapisano,
Najdublje urezano
Tamo, odakle se ne može
Nikada više izbrisati.

I molitve i ruke sklopljene
Noći ne prospavane,
Sa očima utrnulim
Od isplakanih suza.

”Regresa ami”,               ”Vrati mi se”,
Molim te najnežnije.        Molim te najnežnije
”Por tu amor, por tu       ”Zbog tvoje ljubavi, zbog tebe
Yo muerto ahora!           Umreću sada!
Sin tu, sin tu amor,        Bez tebe, bez tvoje ljubavi
Yo soy nada!”               Ja sam ništa!”

Plačem uz zvuke gitare,
I reči koje nikad učila nisam.
Govori ih moje srce, a ne ja,
Jer ono govori sve jezike sveta.

Vetar ih odnosi i meša sa pahuljama.
Led se hvata na puste grane,
I oko mog srca koje ti ne čuješ -
Jer ti si odavno otišao.

 

Zorica Salijević 


Gordana Č. Vlajić

Published on 17:02, 05/22,2008

ODLUKA


Odlučila sam da umrem danas u 17.17 sati.
Kako je sada 17.20, ja pišem mrtva.

I nemam gde da se sklonim da se oplakujem
Od telesa koja se tiskaju

Jednom rukom pokrivajući oči
A drugom se probijajući u prvi red

Nemam gde da se sklonim da plačem
Od onih koji bi da vide leš.

 

Gordana Č. Vlajić


Šta vam slika kaže?

Published on 14:37, 05/22,2008

 

 

 Fotografija, David Kowalski


Svetlana Pollak

Published on 13:48, 05/20,2008

RASKVAŠENA DALJINA

 

Požar mesečine, Vazda grmljavina!
Prosto me razgnevi od milja,
Ruka moje stare majke koja me blagosilja.

O!!! Nisam se ja zbog toga rodila,
Pomozi mi da ne budem sujeverna kao bogomoljka.
Nije se zbog toga slila modro bela usna statue Bogorodice Majke;

Nije se raskrilila po ivicama parkova pučina pomilovana
Da budemo samo vaskrsla raskvašena daljina…


Svetlana Pollak