Pisano jednog prvog maja; Mala ništa
Published on 05/05,2008
Mala ništa beznačajne sitnice
Zadovoljstvo: To je sok od isceđene sreće
Sreća: Skup beskonačnog broja malih ništa
Mala ništa:
Jedna mirisna ruža. Osmeh deteta. Jedno zdravo u prolazu. Kafa u krevetu. Jedno jutarnje milovanje. Buđenje. Zbunjiv, nespretan, brz poljubac. Prijateljsko pismo. Jedno drugo ljubavno. Jedna kišna suza. Promašena pesma. Sveća koju palimo. Jedna druga, koju gasimo. Jedno Ne za jedno Da. Požutela slika. Jedan telefonski razgovor. Jedna istinita bajka. Jedan kamenčić, čudna uspomena. Jedan lastavičji prelet. Jedna opomena. Jedno vruće-kuvano vino sa karanfilićem. Stara pesma na harmonici. Jedan izdah između bezobrazne reči. Pramen kose. To jedno nežno jutro. Rana Zora. Noć bez kraja. Slanina i jaja. Isti san. Jedna bombona, mentol. Draž drhtanja. Mali deholte… Strasna zanesenost. Svadba starog prijatelja. Zaboravljena ljubav. Požutela razglednica. Tegla s medom i flašica puna snega. Tvoje večito pitanje: - Gde ode njegova bela boja…? Jedno klizanje. Tvoje ćutanje. Jedna epizoda serije na TV-u. Nezavršen roman. Zvuk violine na staroj ploči. Golub pismonoša. Tvoja nečujna muzika, moja nevidljiva krila. Naša tajna bajka. Tvoja želja, moja pesma. Igra karata. Svađa puna "volim te". Jedna oproštena greška. Malo soli zaboravljenog. Jedna kašicica meda u šolji mleka. Čaša rozea… Čaša crnog vina i kap koja prekipi. Karmin na košulji. Jedna kockica čokolade i jedan buket ljubičastih ruža. Jedna omiljena knjiga. Flaša neotvorenog šampanjca. Jedna napukla šolja. Jedan egiptski kip. Okret na biciklu. Prvi poljubac u bioskopu i moj ljuti tata. Pozlaćena para ispod jastuka... Kaktus koji raste, na koji si se ubo... Oh, kako si vrisnuo! Neispunjeno obećanje. Prolaz preko zabranjenih staza. Neostvarene reči koje bole. Tvoja olovka koja piše samo istinu… Tajni, crveni, jedan jedini poljubac, jednog 31. decembra... Jedan odlazak. Jedan povratak. Prekid struje, jer nisi platio račun. Popodne na plaži gde smo izgoreli. Ljuti sosovi. Stara teta pokojna. Večere ispred TV-a… Neslana supa. Kašnjenje vozova, izmišljeni razlozi. Jedna suza. Prijatelji, neprijatelji. Pismo loše napisano, koje nisi razumeo. Luda ideja da ti poklonim kompas. Putovanje u Veneciju i gondolijer koji nije hteo da nam naplati. Tvoja večita ljubomora. Probušena guma, rezervna zaboravljena. Plavi suncokret koji više nije žut. Zapušen lavabo. Samo si rekao: "Ma, nije to ništa… baš ništa, sitnica…" i proveo si celu nedelju, uzalud… u ponedeljak si zvao majstora. Sećaš se kako nismo mogli da nađemo kravatu, a imao si sastanak sa bankarom… mislio si da će ga tvoja kravata impresionirati. Naljutio si se zbog neopeglane košulje. Klavir je bio raštimovan. Nisi se oporavio od gripa… tri dana. Jedan promašen sastanak. Odmor na Korzici. Sto od formike koji je još uvek u podrumu. Slike na kojima si video bubamare. Harmonika koja nikada neće sama svirati. Smejanje bez razloga. Bačene papuče. Neplanirano poslepodnevno spavanje kod tvoje mame... i tvoja tri ‘’volim te’’… moje tri tačkice... i naša večita brbljiva tišina.
I dnevnik sa slikama južne Francuske, koji nikada nisi našao... u kome si napisao velikim, crvenim i debelim slovima: "… tri tačkice, da ne zaboravim da joj kažem da je volim cele godine, a ne samo prvog maja".
I ona stara školska sveska koju sam sada pronašla, u kojoj su spavale mnoge od ovih reči, nabačene jednog prvog maja 1968., moje prve godine u Francuskoj. Sa naslovom "beznačajne sitnice " ili mala ništa…
Zorica Sentić
ps… 2OO5., popravila sam par gramatičkih grešaka... francuski jezik je vrlo komplikovan, još uvek se desi da pogrešim. Dodala sam male srećice, sitnice, mala "ništa", značajne, beznačajne… ali istinite... tri tackice!
***prvi kraj… možda***
2007 : Prevesti ove reči na srpski
2008: 40 godina već... dal' je to moguće?!
Sreća: Skup beskonačnog broja malih ništa
Mala ništa:
Jedna mirisna ruža. Osmeh deteta. Jedno zdravo u prolazu. Kafa u krevetu. Jedno jutarnje milovanje. Buđenje. Zbunjiv, nespretan, brz poljubac. Prijateljsko pismo. Jedno drugo ljubavno. Jedna kišna suza. Promašena pesma. Sveća koju palimo. Jedna druga, koju gasimo. Jedno Ne za jedno Da. Požutela slika. Jedan telefonski razgovor. Jedna istinita bajka. Jedan kamenčić, čudna uspomena. Jedan lastavičji prelet. Jedna opomena. Jedno vruće-kuvano vino sa karanfilićem. Stara pesma na harmonici. Jedan izdah između bezobrazne reči. Pramen kose. To jedno nežno jutro. Rana Zora. Noć bez kraja. Slanina i jaja. Isti san. Jedna bombona, mentol. Draž drhtanja. Mali deholte… Strasna zanesenost. Svadba starog prijatelja. Zaboravljena ljubav. Požutela razglednica. Tegla s medom i flašica puna snega. Tvoje večito pitanje: - Gde ode njegova bela boja…? Jedno klizanje. Tvoje ćutanje. Jedna epizoda serije na TV-u. Nezavršen roman. Zvuk violine na staroj ploči. Golub pismonoša. Tvoja nečujna muzika, moja nevidljiva krila. Naša tajna bajka. Tvoja želja, moja pesma. Igra karata. Svađa puna "volim te". Jedna oproštena greška. Malo soli zaboravljenog. Jedna kašicica meda u šolji mleka. Čaša rozea… Čaša crnog vina i kap koja prekipi. Karmin na košulji. Jedna kockica čokolade i jedan buket ljubičastih ruža. Jedna omiljena knjiga. Flaša neotvorenog šampanjca. Jedna napukla šolja. Jedan egiptski kip. Okret na biciklu. Prvi poljubac u bioskopu i moj ljuti tata. Pozlaćena para ispod jastuka... Kaktus koji raste, na koji si se ubo... Oh, kako si vrisnuo! Neispunjeno obećanje. Prolaz preko zabranjenih staza. Neostvarene reči koje bole. Tvoja olovka koja piše samo istinu… Tajni, crveni, jedan jedini poljubac, jednog 31. decembra... Jedan odlazak. Jedan povratak. Prekid struje, jer nisi platio račun. Popodne na plaži gde smo izgoreli. Ljuti sosovi. Stara teta pokojna. Večere ispred TV-a… Neslana supa. Kašnjenje vozova, izmišljeni razlozi. Jedna suza. Prijatelji, neprijatelji. Pismo loše napisano, koje nisi razumeo. Luda ideja da ti poklonim kompas. Putovanje u Veneciju i gondolijer koji nije hteo da nam naplati. Tvoja večita ljubomora. Probušena guma, rezervna zaboravljena. Plavi suncokret koji više nije žut. Zapušen lavabo. Samo si rekao: "Ma, nije to ništa… baš ništa, sitnica…" i proveo si celu nedelju, uzalud… u ponedeljak si zvao majstora. Sećaš se kako nismo mogli da nađemo kravatu, a imao si sastanak sa bankarom… mislio si da će ga tvoja kravata impresionirati. Naljutio si se zbog neopeglane košulje. Klavir je bio raštimovan. Nisi se oporavio od gripa… tri dana. Jedan promašen sastanak. Odmor na Korzici. Sto od formike koji je još uvek u podrumu. Slike na kojima si video bubamare. Harmonika koja nikada neće sama svirati. Smejanje bez razloga. Bačene papuče. Neplanirano poslepodnevno spavanje kod tvoje mame... i tvoja tri ‘’volim te’’… moje tri tačkice... i naša večita brbljiva tišina.
I dnevnik sa slikama južne Francuske, koji nikada nisi našao... u kome si napisao velikim, crvenim i debelim slovima: "… tri tačkice, da ne zaboravim da joj kažem da je volim cele godine, a ne samo prvog maja".
I ona stara školska sveska koju sam sada pronašla, u kojoj su spavale mnoge od ovih reči, nabačene jednog prvog maja 1968., moje prve godine u Francuskoj. Sa naslovom "beznačajne sitnice " ili mala ništa…
Zorica Sentić
ps… 2OO5., popravila sam par gramatičkih grešaka... francuski jezik je vrlo komplikovan, još uvek se desi da pogrešim. Dodala sam male srećice, sitnice, mala "ništa", značajne, beznačajne… ali istinite... tri tackice!
***prvi kraj… možda***
2007 : Prevesti ove reči na srpski
2008: 40 godina već... dal' je to moguće?!
05/05,2008, at 16:03
Visit ne mogu da ti kazem.
mala nista, slicna tvojim, postala su moje Sve, sada, kada sam ih izgubila i samo ih prebiram po prstima i molim ih da ozive! a ona nece, pa nece!
05/28,2008, at 14:28
Visit NE ZNAM
POKUSACU!
12/02,2010, at 11:42
Visit ŠTAMPAR LIDIJA
SKUP BREZKONAČNIH BROJA MALO NIŠTA,ZORICA POD TEM NASLOVU PRIPOVEDUJE O NJENI PRVI LJUBEZNI ,KATERE SE RADA SPOMINJA IN JI VELIKO POMENI.NAŠTEVA :PRVI POLJUB,TAKRAT JE VERJELA V PRVO IN EDINO LJUBEZEN ,KI BI NAJ BILA VEČNA ,KER ŠE NI IMELA DRUGAČNIH IZKUŠENJ,V NJENIH OČEH JE BILO VSE SAVRŠENO,NJIJU NI MOTIL POKVARJEN LAVABO,VSE JIMA JE BILO SMEŠNO,VESELILA STA SE VSAKE NAJMANJŠE STVARČICE ,NAJMANŠE STVARI SO BILE V NJUNIH OČEH ZELO VELIKE,NIČESAR POSEBNEGA NISTA POTREBOVAL ZA SREČNO LJUBEZEN ,VIDELA STA VSE ROZA ,PLAŠNO VZNEMIRLJIVO STA SE UČILA PRVEGA POLJUBA ,VEČKRAT STA PONAVLJALA ,NOČI SO BILE VEDNO PREKRATKE,PRVI DOTIKI NEPOZABNI,BILA STA IGRIVA ,HUDOMUŠNA,SVET JE BIL ZANJU POPOLN,JUTRANJA KAVA Z ENO KOCKO SLADKORJA V OKRUŠENI SKODELICI NEZABORAVNA ,IMELA STA SKUPNE POGLEDE NA SVET ,ISTE ŽELJE ,HREPENELA STA EDEN ZA DRUGIM ,VSAKA MALENKOST JE ZANJU POMENILA VRHUNEC LJUBEZNI,VZGANJALA MALE VRAGOLIJE,ISTO SANJALA ,,OBLJUBIL JI JE VEČNO ZVESTOBO IN LJUBEZEN DO GROBA,NATO JE ODŠEL BREZ BESED ,BREZ RAZLOGA ,BREZ POJASNILA ,NJEJ SO OSTALI SPOMINI IN EN STAR ZVEZEK ,KJER JE PISAL DNEVNIK.V DNEVNIKU JE BILA NAPISANA RESNICA ,KI JO JE ON BREZ PROBLEMA POSTAVIL NA LAŽ.NJEJ JE PUSTIL BOLEČINO ,KI JO ŠE DANES SKELI ,AMPAK VEDNO MANJ ,SAJ ČAS CELI ŠE TAKO VELIKE RANE .ONA JE SVOBODNA IN ISKRENA !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!