Branka Vlajić-Ćakić poklonila knjige akciji

Published on 13:50, 11/30,2009

 
Zahvaljujemo se Branki Vlajić-Ćakić na knjigama koje je poklonila akciji


Pismo redakcijama srpskih medija

Published on 13:00, 11/24,2009

Drage redakcije, poštovani glavni i odgovorni urednici, novinari, svi vi koji pišete, svi vi čija je reč javna.

Svaku sam vašu reč razumeo. Skoro u svakoj vašoj reči sam uživao i skoro svaku zavoleo. Za svaku reč, hvala.Ovih dana slušam i gledam emisije o pokojnom Patrijarhu Pavlu, laka mu zemlja, pa se pitam, da li smo morali da sačekamo da umre da biste nam tek onda omogućite da do nas dođu njegove reči mudrosti. Da smo sa televizije, radija i iz novina poslednjih deset godina mogli da čujemo i čitamo te njegove reči barem upola koliko se govorilo o "Velikom bratu", "Farmi" o svađama političara, uspesima tenisera, košarkaša, fudbalera, o svakojakim nagradnim igrama, kvizovima, možda, možda bi danas naša stvarnost bila bar malo bolja za sve nas.

Ili možda mislite da takvim mislima i rečima treba da se bave samo crkva i Patrijarh, mi i vi ne? Da takvim rečima nema mesta u svakodnevnom programu i na stranicama dnevnih listova? Da mi i vi treba svesrdno da navijamo, glasamo ko će biti izbačen iz kuće, slušamo političke govore i svađe iz Skupštine Srbije, trošimo se misaono obrađujući takve informacije, ali svejedno, i pored tog, biti i ostati nebeski narod? Više verujem da na nebu odzvanjaju reči poput onih koje je Patrijarh Pavle celoga života izgovarao, nego one koje dolaze sa televizije, sa radija i iz novina, vi volite da kažete iz medija. Želim da u to verujem, i siguran sam da pre svega treba biti Čovek pa tek onda sve ostalo. Ako smo ljudi, sve ostalo dođe po svom prirodnom redu, spontano, bez napora jer ljudskost je prirodno stanje stvari. Nečovečnost se proizvodi, pothranjuje.

Da li naše medije treba da molimo za ovakve reči? Da li treba moliti za vazduh i vodu, za zrake sunca? Zašto reči Patrijarha Pavla ne bi bile naša svakodnevica, politika, naš nacionalni program? Hoćemo li samo na rečima i samo nekoliko dana po njegovom upokojenju, biti svesni njegovog dela, a kada prođu dani žalosti, ponovo po starom? Kojim ćemo činom i kojim delima pokazati da smo razumeli sve što nam je govorio? Hoćemo li mu poštu odati dugim redovima u mimohodu pored njegovog odra, a u srcu ostati isti? Verujem da Patrijarh Pavle nikada ne bi pristao na takvo odavanje pošte. Želimo li mu odati dostojnu poštu, uradimo ono što je od nas tražio: "Budimo ljudi iako smo Srbi".
I šta sada, kako ćemo dalje? Da li ćemo se vratiti mislima koje nas odvraćaju od ljudskih vrednosti ili ćemo njegove reči usaditi duboko u naša bića i obećati da ćemo pokušati da budemo ljudi? Da li je to toliko teško?

Koliko treba da čekamo i ko to treba da umre da bismo ponovo čuli ovakve reči i mudru pouku koju slušamo poslednja tri dana? Hoćemo li vazdan čekati da se neko drugi umesto nas žrtvuje?
Ne odlažimo ono što nas sve čeka, pokušajmo da budemo ljudi, setimo se reči mudrosti i upamtimo ih da nas više niko na njih ne podseća.

A vi, dajte nam što više takvih reči, i ovih i narednih dana i uvek. Reči ljubavi, mudre, blage, bez krvi i mržnje.

Takve, razumećemo ih sve do jedne.


Aleksandar Saša Popović


Gnevna medija, poziv

Published on 13:33, 11/06,2009


Utisci: Todora Škoro

Published on 09:14, 10/27,2009

     "Zorica Sentić Zo. Žena čije ruke mogu da obuhvate svet. Osmeha širokog iz koga se izliva duša, ona koja bi sve da usreći, da niko tužan ne ostane. Stiha lakog, a dubokog, i oblikom i značenjem. Pesnikinja do srži. I čovek, još i više...
     Rođena u... nije ni važno gde, njen je ionako ceo svet, ali je ona, Zo, ipak naša. Poželela da se iz Francuske koja ju je decenijama gradila - ali joj nije oduzela dušu - vrati nama, vrati Srbiji, onoj najudaljenijoj, onoj najnapaćenijoj, onoj koja je Pariz i London samo na slikama ponekad viđala. Poletna, čovekoljubiva, pravdoljubiva i iznad svega nesebična, ova sluškinja lepe reči i lepih osećanja, Srbijom je zastrujala kao topao vetar, noseći i sprovodeći ideju koje se nisu dosetili niti je pokrenuli čak ni oni čiji bi to posao bio.
     "Darujmo lepu reč" je akcija kojom Zorica Sentić želi da usreći one koji, ma gde bili, treba i moraju da budu srećni - decu. Da im omogući, da makar kroz knjigu, i najpre kroz knjigu, maštom odlete daleko, upoznaju daleke predele, ljude, nauče lepe reči, lepa osećanja, da ćitajući postanu i ostanu bolji ljudi. Kao da joj je to jedanaesta Božija zapovest, istrajava Zo u tome da i najudaljenije selo u Srbiji dobije biblioteku. Zahteva, ili moli, ponozno traži, ili samo nagoveštava svima koji to mogu da knjigom, onom koja im je višak u kućnoj biblioteci, koju mogu da daruju, pomognu ovoj humanoj akciju.
     Neobičan je, zato, skoro jedinstven štand "Darujmo lepu reč", na galeriji između hale jedan i četiri na Beogradskom sajmu knjiga. Na njemu se knjige mogu kupiti, ali se tu knjige i donose i ostavljaju. Za sve one koji nemaju, od onih koji imaju. Nije teško, nije preskupo. Nije veliko odricanje, a sreća onih koji će tim knjigama biti darovani je nemerljiva.
Akciji su se priključili mnogi uglednici, ali i obični ljudi, koji nikako nisu obični, divni su, jer, vođeni dušom, koja u ovo strašno vreme preti da utrne i zagubi se u svakom od nas. Ne dajmo joj da se zagubi. Krenimo za akcijom plemenite Zo. Ulepšajmo drugima život, a sebi bar jedan dan plemenitošću koja ne košta mnogo.
     Pokažimo da to je to što, kroz istoriju, pa i danas, Srbija nekako nije umela blagonaklono da gleda na svoje posebne kćeri i sinove - samo slučajnost! Zorica Sentić Zo jeste posebna, rođena je, uvek bila i biće takva. Njoj ova akcija nije potrebna da bi tu svoju posebnost uvećala. Ova akcija je na korist samo onima, gladnima lepe reči, u najudaljenijim predelima Srbije, koje će Zorica, poput siročadi, kao prava majka - nahraniti... Mojom, tvojom knjigom koja, pročitana, stoji zaludna na polici. 
     A knjiga je - da se čita. Darujmo je zato."

Todora Škoro
pisac 


Promocija: Predrag Crnković - UVOD U SRPSKU KNJIŽEVNOST SA JUŽNOSLOVENSKIM KNJIŽEVNOSTIMA

Published on 15:10, 10/20,2009

VBZ BGD
vas poziva na promociju 3 nove knjige:
3 u 1
sreda, 21. 10. u 20h, Pogon Doma omladine
 
3 u 1 

Predrag Crnković - UVOD U SRPSKU KNJIŽEVNOST SA JUŽNOSLOVENSKIM KNJIŽEVNOSTIMA

Tomislav Marković VREME SMRTI I RAZONODE

Dule Nedeljković AFRIKA

 

U direktnom obračunu 21. oktobra u 20h u Pogonu Doma omladine susrešće se:

 

PREDRAG CRNKOVIĆ vs. IVAN BEVC

TOMISLAV MARKOVIĆ vs. PETAR LUKOVIĆ

DULE NEDELJKOVIĆ vs. GORICA NEŠOVIĆ

 

uz muzičku pratnju beogradske elektro vodvilj atrakcije AH, AHILEJ

 

*

 

 

Predrag Crnković

UVOD U SRPSKU KNJIŽEVNOST SA JUŽNOSLOVENSKIM KNJIŽEVNOSTIMA

U romanu Predraga Crnkovića udžbeničkog naslova likovi pokušavaju da pomoću književnosti postignu određeni cilj - novac, slavu, ljubav, samoostvarenje. Svima taj cilj izmiče. Odnos mentora i učenika, preklapanje teksta u tekstu sa životima likova koji hoće više nego što mogu, kao i problematizovanje pozicije pripovedača jesu najdostupniji nivoi čitanja ove knjige posvećene književnosti. Razasute intertekstualne reference što će bez sumnje zainteresovati domaćeg čitaoca - roman se može tumačiti (i) kao revalorizacija posleratne srpske proze i književne istorije - ostaju kao mogući, ali nikako ne i nužan (pogotovo ne jedini) ključ za čitanje ovog romana, kojeg možemo nazvati i prvim srpskim literarnim trilerom.

                                                                                               

Tomislav Marković

VREME SMRTI I RAZONODE

Vreme smrti i razonode naslov je crossover zbornika Tomislava Markovića izveden kao krvava rugalica po nekad popularnoj nedeljnoj emisiji Vreme sporta i razonode na Radio Beogradu. U svom čudovišnom opsegu ratnih užasa, masovnih likvidacija, suludih fašističkih pomračenja uma, efikasnog genocida ili već svega onoga bolesnog što se godinama cedilo s nacionalističkog srpskog noža, takav je naslov prešao Rubikon onog časa kad je goloruki Marković, naoružan samo iskričavim duhom, podržan urnebesnom satirom u formacijama proza-haiku-poezija, krenuo u boj protiv mitomanije, zločina, mentalne poremećenosti i velikosrpske fiksacije nepreglednim teritorijama do Tokija preko Milvokija.

 

Dule Nedeljković

AFRIKA

Roman AFRIKA je tužno-smešna priča (smeštena u ratom zahvaćen region zapadnog dela kontinenta u kom sveprisutna tragedija ne isključuje večnu ljudsku potrebu za humorom i veseljem) koju odlikuje furiozni tempo svojstven i Nedeljkovićevom prvom romanu PONEDELJAK. Kroz doživljaje grupe srpskih pilota, stjuarda i aviotehničara na "privremenom" radu u Africi, ova, delom putopisna, delom avanturistička urnebesna storija sprovodi čitaoca kroz neke od najluđih epizoda ikad napisanih u domaćoj književnosti.

 
 


«Prethodni   1 2 3 ... 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 ... 48 49 50  Sledeći»