Pismo redakcijama srpskih medija
Drage redakcije, poštovani glavni i odgovorni urednici, novinari, svi vi koji pišete, svi vi čija je reč javna.
Svaku sam vašu reč razumeo. Skoro u svakoj vašoj reči sam uživao i skoro svaku zavoleo. Za svaku reč, hvala.Ovih dana slušam i gledam emisije o pokojnom Patrijarhu Pavlu, laka mu zemlja, pa se pitam, da li smo morali da sačekamo da umre da biste nam tek onda omogućite da do nas dođu njegove reči mudrosti. Da smo sa televizije, radija i iz novina poslednjih deset godina mogli da čujemo i čitamo te njegove reči barem upola koliko se govorilo o "Velikom bratu", "Farmi" o svađama političara, uspesima tenisera, košarkaša, fudbalera, o svakojakim nagradnim igrama, kvizovima, možda, možda bi danas naša stvarnost bila bar malo bolja za sve nas.
Ili možda mislite da takvim mislima i rečima treba da se bave samo crkva i Patrijarh, mi i vi ne? Da takvim rečima nema mesta u svakodnevnom programu i na stranicama dnevnih listova? Da mi i vi treba svesrdno da navijamo, glasamo ko će biti izbačen iz kuće, slušamo političke govore i svađe iz Skupštine Srbije, trošimo se misaono obrađujući takve informacije, ali svejedno, i pored tog, biti i ostati nebeski narod? Više verujem da na nebu odzvanjaju reči poput onih koje je Patrijarh Pavle celoga života izgovarao, nego one koje dolaze sa televizije, sa radija i iz novina, vi volite da kažete iz medija. Želim da u to verujem, i siguran sam da pre svega treba biti Čovek pa tek onda sve ostalo. Ako smo ljudi, sve ostalo dođe po svom prirodnom redu, spontano, bez napora jer ljudskost je prirodno stanje stvari. Nečovečnost se proizvodi, pothranjuje.
Da li naše medije treba da molimo za ovakve reči?
Da li treba moliti za vazduh i vodu, za zrake sunca? Zašto reči Patrijarha
Pavla ne bi bile naša svakodnevica, politika, naš nacionalni program? Hoćemo li
samo na rečima i samo nekoliko dana po njegovom upokojenju, biti svesni
njegovog dela, a kada prođu dani žalosti, ponovo po starom? Kojim ćemo činom i
kojim delima pokazati da smo razumeli sve što nam je govorio? Hoćemo li mu
poštu odati dugim redovima u mimohodu pored njegovog odra, a u srcu ostati
isti? Verujem da Patrijarh Pavle nikada ne bi pristao na takvo odavanje pošte.
Želimo li mu odati dostojnu poštu, uradimo ono što je od nas tražio:
"Budimo ljudi iako smo Srbi".
I šta sada, kako ćemo dalje? Da li ćemo se vratiti mislima koje nas odvraćaju
od ljudskih vrednosti ili ćemo njegove reči usaditi duboko u naša bića i
obećati da ćemo pokušati da budemo ljudi? Da li je to toliko teško?
Koliko treba da čekamo i ko to treba da umre da
bismo ponovo čuli ovakve reči i mudru pouku koju slušamo poslednja tri dana?
Hoćemo li vazdan čekati da se neko drugi umesto nas žrtvuje?
Ne odlažimo ono što nas sve čeka, pokušajmo da budemo ljudi, setimo se reči
mudrosti i upamtimo ih da nas više niko na njih ne podseća.
A vi, dajte nam što više takvih reči, i ovih i narednih dana i uvek. Reči ljubavi, mudre, blage, bez krvi i mržnje.
Takve, razumećemo ih sve do jedne.
Aleksandar Saša Popović
11/24,2009, at 14:43
Visit sanjarenja56
Bravo! Pismo potpisujem u potpunosti, sa naglaskom na
"I šta sada, kako ćemo dalje? Da li ćemo se vratiti mislima koje nas odvraćaju od ljudskih vrednosti ili ćemo njegove reči usaditi duboko u naša bića i obećati da ćemo pokušati da budemo ljudi? Da li je to toliko teško?"
11/24,2009, at 17:04
Visit pricalica
Предивно! Одличан текст који и ја, ево, потписујем! Свако добро!***
11/25,2009, at 11:19
Visit Драгана Радовић
Хвала Господу, хвала Саши за молитву и позив, како даље?!?
Постоје два пута.
Саша је одабрао прави и једини вредан.
Пут љубави, мудрости и благе речи.
Шта коментарисати.
Све речено!
Удахнимо ЉУБАВ, ниче у срцу, расте у уму.
Вечна је.
11/25,2009, at 11:25
Visit Дада
"ЉУДИ БУДИМО ЉУДИ"
Да, будимо људи.
Три речи, завет, тројство...+++*
Љубав! Како дивна реч!
11/25,2009, at 16:31
Visit Ljiljana
,,E moj Saša...", beše pesma, koja se često nekad slušala.
Daj Bože da ovo i pročitaju, ako ne svi, bar oni koji za to primaju platu.
Lepo i pametno napisano. U potpunosti se slažem sa svakim slovom. Ali narod se zarazio kao kugom. Koliko vremena provedu gledajući sve ponuđene,,gluposti" pola bi života prespavali. Možda bi i to bolje bilo, bar bi nešto lepo sanjali, pa se probudili radosni da sa nekim to i podele.
Ovako kako je, strašno je!
Hvala u ime svih koji mislimo kako napisa redakcijama.
11/26,2009, at 11:01
Visit Luka Joksimović Barbat
Dobro rečeno! Probuđenim ljudima oduvek i zauvek poznato! Obezboženima i razljuđenima strano, nepoznato i nepristupačno! Paradoks se sastoji u tome što oni, kojima je lek najpotrebniji, najjačim silama se klone leka i potpadaju pod uticaj zla, dalje šireći zlo. Setimo se vremena bombardovanja 1999. Tokom bombardovanja kao da se u nekih probudila dobrota, solidarnost... Moglo se pomisliti da će ono zlo što nas snađe probuditi u narodu dobre sile. Avaj, čim ono zlo prođe, mnoštvo se sunovrati u još veće međusobno činjenje zla. Saša, pridružujem se tvom zahtevu redakcijama svih medija. Biće zanimljivo pratiti da li će tvoje otvoreno pismo objaviti i jedne novine, radio ili tv program.
11/26,2009, at 13:16
Visit Jelena
Njihove reči su prazne.
Oči i fizičko ponašanje govorilo je da duša nije u skladu sa rečima.
Saša, nisu oni mogli obmanuti tebe, ni mene, kao ni mnoge.
U pravu si! Kuda i kako dalje?
11/26,2009, at 21:26
Visit Vladimir
Evo i ja sam tu.
Pripadnost napisanom tekstu o promociji je jaka.
Duša prepuna lepote!
Zašto?
Naša stvarnost, a autor "PRIČE BOJE VATRE", ako sam dobro razumeo svoje vreme posvetio drugom delu.
Hvala autoru, hvala za dostupnost da sasnam da još uvek to u Srbiji postoji.
Hvala i Dragani, koja opisa promociju pretvorivši je u reči, koji sve kazivaše.
Luki Barbat:" Hvala "
11/26,2009, at 21:33
Visit Ivana Beograd
Da sam u mogućnosti, da sam golub, lasta, bilo šta, da krila imam i glas da sa neba pustim svi bi čuli šta napisa.
Tišina je Saša opasna,da li to oni znaju?
Ne samo da sam saglasan, nego i tužan.
Vaš glas treba da leti,leti,leti i da stigne do svih.
11/29,2009, at 14:14
Visit Zorica Sentic
PUNO ME RADUJE DA BAR NA OVOM BLOGU IMA LEPIH REAKCIJA ...I AKO NI JEDNA REDAKCIJA NIJE SE NI ZAHVALILA ...NISAM NAVIKLA NA TOME... AL MORACU -;)
A DOBILI SU!
HVALA SVIMA VAMA
DA IVANA... DA STIGNE DO SVIH!
EVO MALA METODA MOZEMO JE BAR POKUSATI
VREDI POKUSATI
TO JE PUT KA USPEH
DELITE OVAJ LINK VASIM PRIJATELJIMA
http://darujmorec.blog.rs/
I ZAMOLITE DA I ONI DELE PRIJATELJIMA...
VALJDA SASINE RECI VREDE VISE NO NEKA... EH SADA TU TREBAM CUTATI ...A VI STE RAZUMELI NA KOJA EMAILA MISLIM ... STO ZNACI NE TREBA SE SVE RECI ...;-)
HVALA UNAPRED SVIMA KOJI CE TO DA DELE
MERCI I POZDRAV
11/29,2009, at 14:31
Visit Zorica Sentic
OUPS'* UPS'
POGRESILA LINK
http://darujmorec.blog.rs/blog/darujmorec/generalna/2009/11/24/prsm
ETO KAZU DA KO NE RADI TAJ NE GRESI
AL OVDE ...
I KO NE RADI GRESI
12/11,2009, at 13:11
Visit Милица ИГ
Шта да се ради, то је. Тек када људски створ телесно напусти овоземаљски свет, његова реч, уколико постоји и уколико има значење и значај, долази до изражаја, јасно јер нема више разлога да јој тражимо непотребан смисао. Велика реч бива и остаје. А реч која се за живота казивача морала слушати и (страхо)поштовати,најчешће буде занемарена. Зато Речи блаженопочившег патријарха схватимо и прихватимо барем од сада - ради нас самих.
12/13,2009, at 00:59
Visit Svetlana
Sjajno, mozda se neka lampica i "upali"
Cuvajmo svaku rec naseg patrijarha od zaborava.
02/03,2010, at 20:10
Visit Branislav Bajagic
Poštovani,
ja se našim medijima, pored ostalih, 24 godine obraćam prosto ih moleći da pomognu srpskom narodu da bolje živi, kroz razvoj SEOSKOG TURIZMA a oni - ne dižu glavu iz peska. Medjutim, sajt Glad Dijaspore je objavio to moje pismo - http://dijaspora.wordpress.com/category/privreda/! Ocekujem da posetite taj link kao i moj web sajt www.seoski.in.rs (optimizovan za Internet Explorer).
S postovanjem,
Diplomirani turizmolog
Branislav Bajagic
www.
03/02,2010, at 09:57
Visit Милица Илић Гачић
Шта да се ради, то је. Тек када људски створ телесно напусти овоземаљски свет, његова реч, уколико постоји и уколико има значење и значај, долази до изражаја, јасно јер нема више разлога да јој тражимо непотребан смисао. Велика реч бива и остаје. А реч која се за живота казивача морала слушати и (страхо)поштовати, најчешће буде занемарена. Зато Речи блаженопочившег патријарха схватимо и прихватимо барем од сада - ради нас самих.