Dr Rajko Glibo
Published on 05/31,2011
DOĆI I PRIČESTITI SE ISKRENOŠĆU
I ja ih gledam. Knjige i djecu. Cijeli život sam đake i studente učio i kao patak ponavljao: Nemojte rečenicu počinjati veznikom. Time oduzimate ljepoti vaše rečenice i vašeg stila na kojemu ćete raditi cijeli život. A sada, ovdje, oduševljen ih gledam. Djecu i knjige. Slike koje me streloito vraćaju u mladost. I nešto mi pade iz desnog oka na majicu, a ono lijevo se junači ispod svojih sedam,deset godina. Neda se. Ima i pravo. A želja? Velika kao plast želja. Doći i pričestiti se iskrenošću, i djece, i knjiga, i kraja u kojemu skromno stasaju. Ali, oni su i njihova skromnost ponos svoga naroda. Iz takvih sredina izlegu se, rastu i narodnosnom biću uzvrate nemjerljivim darovima. I kada dođu u moje godine razmišljati će o sloganu „Darujmo reč“. Ti krajevi? To su legla sokolića svoga naroda. A mi* Tko smo mi. Što to mi umišljamo da smo. Stidimo se i sramimo krišom pojma Balkan kojemu nesklone silnice dodadoše „bure baruta“. Stid nas je toga „bureta baruta“ i nakon ex YU što to mi radimo? Kao nekoć Sparta u Grčkoj zatvaramo se u svoje atare. Ni u kulturi ništa ne može proći, ako nema naci predznak. Simptomatičan je i simpatičan uvodnik u sajt „Nova POETIKA“. Nekom smiješan, a nama, očevidno je, ne izlazi iz glava. A nova poetika traži nove ljude. Napravili smo granice. Dobro. Nema nitko protiv. Ali napravili smo da knjigu „Inokosnikov poj“ tiskam u Srbiji, a kada je sve gotovo, onda dobijem pljusku. Poštarina od Knjaževca do Zadra skuplja je nego sve knjige da su rasprodane po srednjoj cijeni. Jeftinije je sjesti u bus i odnijeti prijatelju. Ali tako CARINA NE DA. To mi radimo. U toj djeci vidim buduće pametnije ljude i sve što od Boga mole neka im bude. Shvatio je Aleksandar Saša - Popović širinu i dubinu sintagme DARUJMO REČ. Zahvalan sam mu i svima oko njega, a posebno jednoj pjesnikinji koja je u realiziranj ove ideje fundamentalna. Njoj sam spjevao pjesmu koja ide u moju sljedeću zbirku poezije. Evo je: (Poslana je odvojeno. Mora nema druge).
I ja ih gledam. Knjige i djecu. Cijeli život sam đake i studente učio i kao patak ponavljao: Nemojte rečenicu počinjati veznikom. Time oduzimate ljepoti vaše rečenice i vašeg stila na kojemu ćete raditi cijeli život. A sada, ovdje, oduševljen ih gledam. Djecu i knjige. Slike koje me streloito vraćaju u mladost. I nešto mi pade iz desnog oka na majicu, a ono lijevo se junači ispod svojih sedam,deset godina. Neda se. Ima i pravo. A želja? Velika kao plast želja. Doći i pričestiti se iskrenošću, i djece, i knjiga, i kraja u kojemu skromno stasaju. Ali, oni su i njihova skromnost ponos svoga naroda. Iz takvih sredina izlegu se, rastu i narodnosnom biću uzvrate nemjerljivim darovima. I kada dođu u moje godine razmišljati će o sloganu „Darujmo reč“. Ti krajevi? To su legla sokolića svoga naroda. A mi* Tko smo mi. Što to mi umišljamo da smo. Stidimo se i sramimo krišom pojma Balkan kojemu nesklone silnice dodadoše „bure baruta“. Stid nas je toga „bureta baruta“ i nakon ex YU što to mi radimo? Kao nekoć Sparta u Grčkoj zatvaramo se u svoje atare. Ni u kulturi ništa ne može proći, ako nema naci predznak. Simptomatičan je i simpatičan uvodnik u sajt „Nova POETIKA“. Nekom smiješan, a nama, očevidno je, ne izlazi iz glava. A nova poetika traži nove ljude. Napravili smo granice. Dobro. Nema nitko protiv. Ali napravili smo da knjigu „Inokosnikov poj“ tiskam u Srbiji, a kada je sve gotovo, onda dobijem pljusku. Poštarina od Knjaževca do Zadra skuplja je nego sve knjige da su rasprodane po srednjoj cijeni. Jeftinije je sjesti u bus i odnijeti prijatelju. Ali tako CARINA NE DA. To mi radimo. U toj djeci vidim buduće pametnije ljude i sve što od Boga mole neka im bude. Shvatio je Aleksandar Saša - Popović širinu i dubinu sintagme DARUJMO REČ. Zahvalan sam mu i svima oko njega, a posebno jednoj pjesnikinji koja je u realiziranj ove ideje fundamentalna. Njoj sam spjevao pjesmu koja ide u moju sljedeću zbirku poezije. Evo je: (Poslana je odvojeno. Mora nema druge).
05/31,2011, at 17:53
Visit lidija štampar
UČINILA SI SVE ŠTO SI MOGLA
UČINLA SI SVE ŠTO SI MOGLA ,NISI UČINILA ŠTO NISI HTJELA.KAD BUDEŠ MOGLA TO ŠTO HOČEŠ ,EH ,TADA... ALI DO TADA SE STIŠAJ I VOLI TO ŠTO ČINIŠ,I BUDI SIGURNA DA ČEŠ ČINITI ONO ŠTO SI HTJELA ČINITI.
05/31,2011, at 17:56
Visit lidija štampar
TRAŽI ME ŠIREČI RUKE SVJETU
TADA TE SVIJET NEČE MOČI MENE UZETI,ALI NE ZABORAVI :ONOGA ČASA KAD BUDEŠ TRAŽILA SVIJET POMOČU MENE ,SVIJET ČE TE MENI UZETI.A TI MOŽDA NEČEŠ NI PRIMJETITI,NE PRIMJETIVŠI ,NEČEŠ NI ZAŽALAITI.
VESNA KRMPOTIČ
06/02,2011, at 12:52
Visit lidija štampar
BIBLIJA
ŽALOSTINKE 19
VSTANI!TARNAJ PONOČI ,OD ZAČETKAJUTRANJIH STRAŽ!
IZLIJ SVOJE SRCE PRD GOSPODOVIM OBLIČJEM KAKOR VODO!
K NJEMU DVIGNI ROKE
ZARADI DUŠE SVOJIH OTROK,
KI NA VOGALIH ULIC
OMEDLEVAJO OD LAKOTE!!!!!!!!
06/02,2011, at 13:06
Visit lidija štampar
DNEVI
SO DNEVI,
KI ODŠTEVAJO NAŠE ŽIVLJENJE
IN SO DNEVI,
KI ŠTEJEJO
IN TEH-
MI NI ŽAL!
JANEZ MEDVEŠEK
SLOVENIJA