Promocija u restoranu Stenka
U ponedeljak 1. marta u restoranu
STENKA
http://restoran-stenka.com/galerija.html
Sajamski kej bb, 11000 Beograd




...da svako selo u Srbiji
dobije svoju biblioteku...
email adresa: rec.darujmo@gmail.com
U ponedeljak 1. marta u restoranu
STENKA
http://restoran-stenka.com/galerija.html
Sajamski kej bb, 11000 Beograd
Pelagićevo. 23. januar 2010. godina. Sniježne
pahulje uljepšale okoliš Osnovne škole ’’Vaso Pelagić’’. Domaćini srdačni.
Dočekuju, uz širok osmijeh, svoje goste… stare znance i upoznaju nova lica. U prostoriji gdje se okupljaju gosti, pažnju
mi je privukla žena mirnog lica i radoznalog pogleda. Primijetih da me posmatra.
Ne znam da li se poznajemo, pa mi je neprijatno da gledam u pravcu nepoznate
žene. Počinje program ’’Pelagićevih pedagoških
susreta’’. Pred sam početak saznajem da ja, svojom pjesmom ’’Od Gornjeg Žabara
do Pelagićeva’’ otvaram svečanost. Čitam stihove, a dva tamna oka iz prvog reda
s pažnjom prate svaku izgovorenu riječ. Lijepa žena koristi foto-aparat da bi
tako ’’zaustavila’’ neki poetski trenutak o Vasi Pelagiću… Program dalje teče po
protokolu. Doc. dr Margit Savović, predsjednik žirija, uručuje prestižne
Godišnje nagrade za vrhunska ostvarenja u obrazovanju 2009. ’’Zorica Sentić iz Kana – dobrotvor godine u
obrazovanju…’’ - čulo se iz mikrofona. Sa stolice u prvom redu ustaje žena
širokog osmijeha, prima nagradu, a zatim staje za govornicu i obraća se skupu
riječima zahvalnosti. Priznala nam je da ima veliku tremu. Svojom spontanošću i
prirodnošću je osvojila sve prisutne. Dobila je buran aplauz i osmijehe svih
prisutnih. Kaže da je saznala da škola ima pet hiljada knjiga i poklanja svoje
tri, pa će škola sada imati pet hiljada i tri knjige, što je izazvalo glasan
smijeh (zbog ’’računice”) u sali i buran aplauz. Pauza je za koktel. Stala sam i pogledala u
pravcu žene. U istom trenutku i ona je pogledala u mene. Susreli su se pogledi
koji su rekli više od bilo koje riječi. - ’’Mi se znamo.’’- rekla je Zorica istog
trena, uz širok osmijeh. - ’’Da. Znamo se.’’- uzvratih, ubijeđena da
se uistinu znamo. - ''Da. Videla sam te na sajtu.'' - dodala
je Zorica. Zatim zagrljaj i bujica riječi dviju poetesa…
kao da se nisu vijekovima vidjele. Kažu da se dobri ljudi međusobno prepoznaju,
a ja bih dodala: i da pozitivna energija, koju oni tada šire, prelazi na sve one
koji se nađu u njihovoj okolini. Kasnije primijetih da nas svi u prostoriji
posmatraju… - kao da su se pitali: kako to da se sada tek pozdravljamo, a
nalazimo se u istoj prostoriji više od dva sata. Nismo prestajale da se smijemo,
da se radujemo susretu i nismo prestajale da pričamo... Čudesno čudan trenutak
koji je zauvijek zabilježio ukrštanje puteva dvije poetese, dvije
humanistkinje. I danas, dok prebiram po sjećanju, tražeći
dan i mjesto gdje smo se nas dvije upoznale, ne uspijevam da dokučim odgovor.
Kao da smo bile zajedno u nekim ’’prošlim životima’’, ili da smo sa neke druge
planete došle istim svemirskim brodom. Zorica Sentić, došla je iz dalekog Kana, a ja
iz Bijeljine… - stigle smo u Pelagićevo da bi se prepoznale kao srodne duše, kao
da nas je rodila ista majka. Ostale smo u obećanju da ćemo biti u
kontaktu. Na internetu pronalazim ’’DARUJMO REČ’’ i
pretražujem. Ostavljam čestitku za Zoricu Sentić, u komentaru. Dobijam ponudu da
postanem član akcije koju vodi Zorica Sentić, što ja objeručke prihvatam. Šaljem
tražene podatke i redakcija akcije me prima u svoje jato. Uz
biografiju, šaljem i tekst RAŠIRIMO LEPEZU ZVANU ‘’DARUJMO REČ’’. Neki
prijatelji i poznanici ubrzo saznaju za ovu novost i ostavljaju komentare sa
riječima podrške. Hvala svima… i vama… i njima!!!
Stojanka SEKA Zakić, književnica
Док сам у школи предавао српски
језик пробао сам све могуће, чега сам се сјетио, да популаришем књигу и да у
ђачку душу уградим бар трунчицу љубави према читању.
-Водио сам моје ђаке да упознају библиотеку. Тамо сам им, као случајно, читао већ одабране одломке популарних књига.
-Прикупљао сам књиге за библиотеку, а свим донаторима, опет поклањао неке друге књиге. Говорио сам им да је књига са посветом најбољи поклон, да је вјечан и да са годинама само добија на важности. Читао сам им посвету на једној старој књизи коју је давно неки мјештанин поклонио школи.
-За сваки добар потез ученика нудио сам књигу као награду.
-Дјелио сам петице у дневник ако би ми ученик доказао да је прочитао било коју књигу.
-А школска лектира је стварно била обавезна.
Највеће задовољство ми је било да преко љетњег распуста гледам групице дјечака и дјевојчица како са књигом у руци иду ка библиотеци. То ми је била потврда да сам нешто корисно урадио.
А онда су дошла нека друга времена и неки нови људи и почели да рачунају; 526 ђака пута 5 марака једнако је! Пута година, једнако је....! Тако су израчунали лијепу свотицу од учлањења ученика у школску библиотеку. И срећа, па се досјетише, пошто је у школској библиотеци било доста књига на кориштењу из градске билиотеке, да им испоставе рачун за лежарину књига. Опет лијепа свотица! А на другој страни штедња максимална. Сви који немају норму у настави фиктивно је допуњују радом у библиотеци.
Капитал, новац и добит су тако збрисали школску библиотеку, а од развијања љубави према књизи и читању је остала само тужна успомена.
Ето, зато ми ова акција ''Дарујмо реч'' дјелује помало нестварно. Као да сањам како су дошла добра времена, па су људи опет људи. Опет знамо шта је књига. Опет читамо. И опет омогућавамо другима да читају. Слушам лијепе ријечи, читам похвале, па ми лијепо у души. Као да су сви ови сарадници акције ''Дарујмо реч'' моји. Осјећам их, знам шта мисле, видим им душу пјесничку и знам да ће успјети. Такви људи ће успјети у свакој акцији.
Посебно вјерујем Зорици. Толико одушевљења у раду одавно нисам видио. Врхунски пјеснички таленат, младост и младалачки занос, упорност у раду и савременост у начинима комуникације, истанчан осјећај за тимски рад, а све у једној личности!
Хвала ти, Зорице, што си ми повратила вјеру и наду у љепшу будућност. Ако је знање моћ, вјерујем да ћемо са Зорицом постати моћни. И добри људи. Добри као појединци и као народ.
Са поштовањем
Саво Милићевић
Profesor dr Drago Pantić, predsednik Pedagoškog pokreta Srbije
Kulturna i pedagoška akcija književnice, gospođe Zorice Sentić iz Kana – DARUJMO REČ, ima ogroman i višestruk značaj za podizanje nivoa kvaliteta vaspitanja i obrazovanja u seoskim školama Srbije. Sagledavajući celovito kulturnu i pedagošku vrednost ovog pregalačkog čina, Pedagoški pokret Srbije je odlukom žiria, čiji je predsednik doc. dr Margit Savović, gospođu Zorica Sentić proglasio dobitnikom prestižne Godišnje nagrade „Vasa Pelagić“ za vrhunska ostvarenja u obrazovanju 2009. godine – DOBOTVOR GODINE U OBRAZOVANJU.
Pedagoški pokret Srbije, kao organizator tradicionalnih skupova „Dositejevi učiteljski susreti“, „Vukov pedagoški sabor“ i „Pelagićev pedagoški sabor“ u svom budućem delovanju širiće krug dobrotvora za bogatije seoske biblioteke i kvalitetnije vaspitanje i obrazovanje učenika. Ovaj pokret i misiju književnice Zorice Sentić svesrdno podržavamo zato što se u njenoj suštini sadrže civilizacijski i emancipacijski ideali: društvo znanja, društvo učenja, društvo ljubavi, društvo svestlosti uma, društvo ljudske topline, kosmos i bezdan saznanja na stazama lepote života, dositejevski pohod knjigoljubaca u društvu zdravog razuma. Dositej Obradović je poručio: „Knjige braćo, moja... Knjige predragi i neprecenjeni nebesni dar, prosvešteni’ umova ponosite kćeri!.. One vojuju i pobeždavaju!“
Književnici Zorici Sentić, koja živi knjigu kroz pesmu i prozu utkanu u filozofiju književnog stvaralaštva, kao pedagozi koji se zalažu za revitalizaciju i modernizaciju sela i seoske škole, želimo armiju saradnika i trijumf u ovom prosvetiteljskom poduhvatu, a potpisnik ovog teksta prilaže prigodan napis „Njegovo veličanstvo – Seljak“, koji je objavljen ranije u „Politici ekspres“ u Beogradu.
Beograd, 30. januar 2010.
Prof. dr Drago T. Pantić, predsednik Pedagoškog pokreta Srbije
Cultural and the pedagogical drive established by the author, Mrs. Zorica Sentic of Canes, France, Darujmo Rec REC, has had a complex effect on the rising quality of school education around the country side of Serbia.
Having observed overall cultural and pedagogical value of this huge effort on the part of Mrs Sentic, the panel presiding the Serbian Pedagogical Movement and it’s president, assistant professor Dr.Margit Savovic decided to give a prestigious annual Vasa Pelagic award, for the outstanding philanthropic achievements in the field of education, The Philanthropist of the Year 2009 to Mrs. Sentic.
The Serbian Pedagogical Movement, as an organizer of the traditional gatherings" Dositejevi uciteljski susreti"( The Teachers’ summit of Dositej Obradovic), "Vukov pedagoski sabor "(Vuk’s pedagogical summit) and "Pelagicev pedagoski sabor" (Pelagic’s pedagogical summit) decided to promote philanthropic work aimed towards improvement and enrichment of the quality of education throughout the country side. We are fully supporting Mrs. Zorica Sentic’s mission and her endeavor to promote the beliefs in the humanitarian principles. And as Dositej Obradovic remarked: " The books, my brothers....The books this precious and priceless heavenly gift, the daughters of the enlightened minds, they are the worriers and the victors!"
We, the pedagogues who try to revitalize and modernize education in the country side, wish Mrs. Sentic who lives for the books through her literary work , much success and may she have an army of supporters and collaborators. The signatory of this text suggests a suitable title " His Majesty - the Peasant" as it was published in the daily papers Politika Ekpres in Belgrade, Serbia.
Belgrade, January 30,2010.
Professor, Dr. Drago T. Pantić
the president of the Pedagogical Movement of Serbia
Belgrade, 154 Omladinskih Brigada Street
phone: (063) 843-2280
e-mail: panticd@ikomline.net