Darujm reč

Published on 22:52, 04/13,2009

"Darujmo reč" zapravo znači darujmo knjigu. Jedna knjiga ima puno reči, a nama je potrebno puno knjiga. Da svako selo u Srbiji dobije svoju biblioteku.
 
Na ovu ideju došla je pesnikinja Zorica Sentić, predstavljajući svoju knjigu "Ugasi tišinu" u Osnovnoj školi u Levosoju. Kao bivši đak te škole, prepoznala je potrebu i osetila želju da pomogne đacima da upoznaju jedan novi svet, udaljen i drugačiji od onog za koji znaju.

Da im pokaže kako da iz svoje svakodnevice otputuju u daleki svet mašte. Ali moraju da požure, jer to mogu samo dok ne odrastu. Da spavaju u Čiča Tominoj kolibi ispunjenoj ljubavlju , da prave nestašluke sa Hajdukom iz Beograda koji nije iz Beograda, sede na drvetu sa Tomom Sojerom i kuju opasne planove, skrivaju se na tavanu sa Oliverom Tvistom maštajući o sreći. Odlučila je da im pomogne da upoznaju svoje vršnjake iz celog sveta, ujedinjene u najlepšim pričama i knjigama svetske književnosti. Rešila je da njeno rodno selo dobije biblioteku.
 
Jer nije u redu da selo ima dimnjak, ogradu, prase, a biblioteku da nema. Svi su složili da je tako i dali se u akciju. U akciju "Darujmo reč".
 
Reč budi maštu, mašta daje ideje, ideje pokreću svet. Akcija je pokrenuta 2006. godine na 51. beogradskom sajmu knjiga. Svako ko je želeo mogao je da učestvuje, u skladu sa svojim mogućnostima. Tako je i bilo. Knjige su pristizale sa raznih strana, novi članovi takođe. Nije bila potrebna putna isprava, legitimacija ni otisak prsta. Samo dobra volja i želja da se pomogne u prikupljanju knjiga. Ali samo knjiga, ne i novca, jer akcija se ne zove "Darujmo novčić" nego "Darujmo reč". Samo to je ono što nam treba da svako selo u Srbiji dobije biblioteku. Knjige! Nove, stare, debele, tanke, opasne, šarene...Po završetku sajma, sve one su se našle u biblioteci osnovne škole "Vuk Stefanović Karadžić" u Levosoju. Zadatak je bio obavljen.
 
Ohrabren i ponosan, ovaj pobednički tim zadao je sebi nove izazove. Da i sva ostala sela u Srbiji dobiju biblioteku. Jer kakvo je selo bez biblioteke? Kao dama bez šešira, gospodin bez džepnog sata, dete bez lopte. Sela ima ???? i neće biti nimalo lako. Ali što nas bude više, biće lakše. Što budemo vredniji, ići će brže. Što budemo nesebičniji, biće više knjiga. Što bude više knjiga, bićemo srećniji. I mi i mališani u zaboravljenim, siromašnim srpskim selima.
 
I zato hajde, svi pomozimo. Neka dama bude elegantna, gospodin tačan, neka se dete igra. Neka svako dobije što mu pripada. Neka svako selo u Srbiji dobije biblioteku.
 
 

 
Blanša Bušljeta



Pismo Dušana Nonkovića

Published on 12:06, 04/03,2009

Hvala Ti Zorice!

 
Čestitam Ti na sjajnoj ideji i uspehu u ovom tamnom vremenu!!
Preneo sam u Glas Dijaspore, http://dijaspora.wordpress.com/ pod rubrikom, Aktuelno.Lep primer i za druge da pođu tvojim putem, ima tu još dosta toga, za svakog pojedinca, što se treba prosvetiti i dovesti u red.
 
Svakom je jasno da jedna lasta ne čini proleće ali da je prva koja ga nagoveštava.
 
Nadajmo se da će svako od nas pogledati oko sebe i barem pokušati nešto uraditi kako bi se nešto u Srbiji promenilo, kako bi narodu došlo proleće u srce. Pri tome ne treba zaboraviti da nam je potrebna i higijena po drugim pitanjima od opštog interesa Srbije i naroda koji živi u njoj.
 
Lepo si ono rekla; niko ne može uraditi sve ali svako može uraditi nešto!
 
 
Dušan Nonković-urednik Glasa Dijaspore



Poziv na proslavu; žurka narode!

Published on 19:52, 03/31,2009

 
 
 
Dragi prijatelji, saradnici i članovi, 

Mreža postoji već 6 godina. 

Od veoma skromnih početaka stigli smo do oko 10.000 članova na sajtu, newsletter-u, Facebook grupi i mailing listama za konkurse i dešavanja. 
Sajt sada belezi oko 100.000 poseta mesečno. To vredi proslaviti! 

Kako? 

Pravimo veliku žurku. 

Gde? 

Klub Energija - Nušićeva broj 8, Beograd, Srbija 

Kada? 

11. 04. 2009. (subota) uz ritmove dobre muzike 

Pogledajte slike kluba, pročitajte sve informacije i prijavite svoj dolazak na ovoj stranici:
http://www.creemaginet.com/sajt/zurka-mreze-kreativnih-ljudi-u-klubu-energija-proslava-sestog-rodjendana-sajta 

Pozdrav,
 


Tihomir Stojanović
http://www.creemaginet.com 
Mreža Kreativnih Ljudi


Ledena Lili

Published on 18:48, 03/31,2009

Lili….Marlen..ne. Kolač! Sedele u Ruskom caru Zo i ja.. čekajući Anu… ispostavilo se pri prvom pogledu da je Ana divna devojka, bogougodnog osmeha. Valjda su svi takvi u ”Darujmo reč“!? Zo odmah primeti čipku na Aninoj haljinici...roze, istančana, Ana ju je sama izvezla... čipku! Ćaskamo o knjigama, čitamo stihove, spominjemo Ljilju, Sašu, Zo priprema korice za jednog pisca, miriše čaj, stižu kolači, sedimo u odeljku za nepušače, ne palim nijednu, Zo se raduje... dogovaramo se da mi uradi koricu za sledeću knjigu… fotografišemo se… osmeh jedan za drugim... takvo je podne bilo… u prvom separeu desno od ulaznih vrata! Osoblje pogledima prati Zo... svi nasmejani!... Zorica Sentić, Ana Stojičić, Danijela Glišić… Dan se vajao željom za druženje među članovima, među knjigama, među selima i bibliotekama… možda sada knjige igraju valcer pod ovim podnebesjem, dok ih na stolu čeka ledena Lili, kolačić od narandže... možda neki dobar čika ili dobra teta degustirajući Lili pomisli na prostoriju prepunu knjiga za naša sela… da svako selo u Srbiji ima svoju biblioteku!!!!                                                                         

 

 

Ana Stojičić

   

 

 Ana Stojičić i Danijela Glišić

 

Ana, Zo i Danijela 

 

prilog, Danijela Glišić

fotografije, Zorica Sentić

 


Seka Sabljić

Published on 15:50, 03/31,2009

Veče sa slabovidim osobama i Sekom Sabljić, 28. marta
 
          Velika dama, veliki čovek, iz nje je zračila VELIKODUŠNOST. Ona, VELIKA DAMA SEKA, dala se sva, sva je bila naša i samo naša. Onaj sat, sat ipo, po zemaljskom vremenu, bio je kratak, da! Kako samo jedan i po sat može biti kratak, kada neko zna da to vreme zaustavi i da ga ispuni mirisom osmeha, mirisom... kako to reći a da ne bude već rečeno...pokušajmo da to izrazimo mirisom - ''htela bih da još malo uzmem te vaše reči sa ukusom čokolade'' ( ja osetim tu istu radost kada jedem čokoladu).
 
 
          Dala je ne samo božanstvena krila (već i još štošta...) rečima Desanke Maksimović, uh, verujem da je Desanka tamo negde čula odjek, (ovde moram da priznam da sam ljubomorno, zavidljivo i tajno sanjala da moje reči jednoga dana i ona čita... makar ih ja i ne čula...) al' da im ona udahne... to što nisam napisala, to što može samo VELIKA DUŠA. Da samo znate kako Seka uđe u svako slovo, svakoj zapeti da tu potrebnu tišinu, svakoj boji posebnu dinamiku, sve vreme je oko nje lebdela neka svetlost, neka melodija života. Ona kao da rečima pošalje energiju u vazduh... baca ih nama pravo u lice ... gađa nas NJIMA, pogodi nas, reči uđu u naša srca i čine da se osetimo velikima.
 
 
 
          Bila sam bez daha, pitala sam se zašto sam je tek sada upoznala. Al' bar sam je upoznala. Prava sreća je popričati par minuta sa SEKOM. Na kraju sam joj rekla da me je oduševila. Da, sada ona zna da ima jednog obožavaoca više.
            Da li mislite da to njoj ništa ne znači? Ja sam ubedjena da to ima VELIKI značaj, no što sam to ja, već zato što ima obožavaoca više i što ona to zna i čuje.
Uvek je lepo kada nam neko da kompliment, to znam iz iskustva... da osetila sam tu radost i ja, uh da! Jednoga dana, mada sam ja puno mala ;-) osetila sam šta je to nekoga usrećiti rečima... i biti ponosan da je neko srećan i da nam to kaže.
To je čudesno lepo.
To je nešto slično LJUBAVI.
No, to je LJUBAV.
          Za sat i po zavolela sam SEKU više od svih koji je dugo, dugo, dugo poznaju. Nećemo reći od kada, al' meni se učinilo da je oduvek poznajem. Kao da je bila u svim mojim domovima... kasnije ću razumeti zašto. Videla sam je u mom selu LEVOSOJU, u mojoj maloj kuhinji,... u maju ili avgustu. Večerala je sa nama... mama, ona i ja, da! Seka mi je posredstvom televizije došla u seriji SELO GORI A BABA SE ČEŠLJA.
          Uživo sam Seku, damu, prvi put videla... uh da, pored nje vidite ŠTA JE ŽIVOT I KAKO ON MOŽE BITI LEP I PUN OSMEHA a i obećavam a obećala sam i prijatelju Luki da nije poslednji put, već smo se dogovorili da više nas ode zajedno da je opet vidimo, da me ona opet iznenadi. Verujem da svake večeri ona istim rečima da neku drugu dimenziju; u boji... čokolade, trešnje, u nekim smešnim bojama, pa čak i limun žutoj seksi boji!
          Zahvalna sam mom novom prijatelju i članu ekipe Darujmo reč, Luki J. Barbatu, koji me je pozvao da odemo na to veče kod gospodina Mikija Manojlovića, koga sam tada upoznala, i koji sada zna da akcija postoji.
 
 
 
          Da, koristim svaki korak, da pričam o akciji! Da, svaki put kad izađem, pričam o AKCIJI, delim kartice, i ... do sledeće večeri. I hvala taksisti, koji je obećao da će svima da.... da donesu knjige i da... videćemo!
 
 
 
 
Fotografije, Zorica Sentić


«Prethodni   1 2 3 ... 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 ... 33 34 35  Sledeći»