Pismo Nataše Ćirić
Draga Zorice!
Pročitah ovo i dirnuše me tvoje reči i trenutno "padanje" koje svako od nas doživi u nekom trenutku. I sama često dođem u situaciju beznađa i sumnju u uspeh onoga što radim. Ali, ti si počela nešto što već na prvi pogled, na prvu misao ima svoj put i sve ono što je nošeno plemenitom početnom idejom nikada ne može da izgubi smisao i ne može da bude neuspešno. Ali, treba mnogo upornosti, mnogo volje, mnogo dobrih ljudi. I kad pomenuh ovo, pomislih kako ovo nije samo akcija prikupljanja knjiga. Ovo je mnogo više od toga. Ovo je pronalaženje sličnih, ovo je traganje za ljudima sa duhom, sa dušom, sa idejom, sa osmehom. Priznaćeš, teško se nalaze. Ali se pronalaze. Ima ih. Ja još uvek nisam sakupila knjige u svojoj školi i sačekaću da se obezbedi prostor. Već sutra mogu deca doneti knjige. Ali, idemo lagano, jedno po jedno.
Nemoj gubiti veru u ono što radiš, a što je tako plemenito i dobro. Veliki pozdrav tebi iz Niša i javi se za sve što je potrebno. Ukoliko je u mojoj moći, pomoći ću!
Nataša!!