Pismo gospodina Borivoja Jakšića i prijatelja

Published on 10:35, 11/08,2010

"Dao bih sve, al' nemam ništa''

hajde onda to ništa!
...jednu razglednicu
jedan email koji daje moral
jednu čokoladu
ili dve
iz Belgije
iz Švajcerske
balone iz Bordoa
žive reči na dečje crteže
Gospodine grandonačelniče Nice
vi ćete to nama najlepše!
tri kilograma bombona iz Zagreba
ili drugde
jedna kobasica iz Liona
olovke, torbica za školu
igračke iz Berlina ili Bellegarde
da, da, B E L L E G A R D E
 
 

šta?
čujem vas: "ona ne poznaje dobro Francusku .-)))
boje iz Sarajeva
otuda odakle ste...
malo nečega šta želite
i šta možete
pošaljite
ne morate cigle i crepove
država će to sama
Boris je obećao
i ja verujem da je sposoban da održi obećanje
nije da samo izgleda lepo-šarmantno
čini mi se da je i pametan
i moćan
videćemo
ja verujem !
ali
ali
ali
da vratimo osmehe deci
možda nećemo uspeti da ih nasmešimo do bola
pošajlite jednu majicu u bojama MIRA
da li MIR ima više boja?
Ili jednu?
 
 
 
 
pošaljite šta želite i možete
ali pošaljite
molim vas
čak i jedan koverat pun peska
malo morske vode u flašici
e pa šta?!
prodaje se to u francuskim poštama
ako to ne postoji u vašoj zemlji
eto izmislite nešto drugo
naka mala ništa
da jedno ništa
kažem vam
samo i samo jedno malo ništa
to nije ništa
Zemlja se zatresla u mojoj Srbiji
"samo dve žrtve" kaže novinar na TV-u.
dve žrtve su previše!
STRAH... nije samo reč
kod mene u Beogradu… luster se tresao
knjige sa police pale
još uvek me je strah
ne kažem svima
ne spavam
al' to nije ništa
jer u Beogradu je sve u redu
ljudi se čak i vesele
zidovi moje prijateljice još uvek stoje
ali u Kraljevu nedaleko od Beograda
prijatelji spavaju napolju
 
 
 

možemo li pomoći?
Ne!
Ne, ne možemo!
ali možemo nečim malim
jednim ništa
doneti malo sreće i uraditi dobro
karamele
reč iz Beča
iz Saint Tropea šta vi želite
otuda mnogi znam mogu mnogo više od ništa
više malih ništa
mogu oni!
iz Kana tražite dobro...ima šta
nemojte starlete
u Srbiji ima lepih devojčica
divnih žena
lepih duša!!!
iz Pariza ... iz TATI ako još uvek postoji ima niske cene
iz Lille... šta mozete
poljupce
iz Bovea bukete prijateljstva
medvede
igračke
pa možete i ništa
iz Marseja neko čudo
nemojte onu veliku sardinu
ili karte...
ili samo reči
reči
reči
pokušajte
videćete što više dajete
više dobijatei...
najmanje (ipak)
POŠALJITE NEŠTO
JEDNO NIŠTA
PRIJATELJIMA FRANCUZIMA....
molim vas pokažite SRBIJI... da mi Francuzi znamo smisao reči PRIJATELJSTVO u množini
JER POSTOJE SUMNJE
Pssssttt....nisam vam ništa rekla
hvala u njihovo ime
ostalima u svetu ...
onima sa ex Yu ...
i svima ljudima dobre volje
čak i vanzemaljcima
HVALA * MERCI
 
 
 


adresa prijatelja
 
Ivan Rajović
mala ništa-petits riens
ulica Ruđera Boškovića 49/A
36000 Kraljevo
Srbija
ivanrajovic3@gmail.com



IVAN je trebalo da mi organizuje poetsko veče
i da sakupljamo knjige i da Kraljevo bude kum
akcije Darujmo reč za jedno selo...
danas... danas su delovi Kraljeva srušeni

veliki delovi !!!

pošlajite njemu ništa, on će da ga deli

Ivan će da uradi fotografije vaših paketića i dečijih osmeha i podeliće sa svima a i sa nama

Zorica Sentić

ps; bacila sam reci bez razmišljnja

deli ih i ti prijatelju bez premišljanja...

VERUJ, NEĆE TI SE NIŠTA LOŠE DESITI AKO IH NE DELIŠ 

AL' VERUJEM DA ĆE SE NEŠTO LEPO DESITI NEKOME AKO PODELIŠ 

hvala

ljubim te!
 
-------- 
Četiri fotografije u ovom članku su preuzete sa interneta, nije nam poznato ko je autor 
 
 

 
 
       Tvoje reči i bez razmišljnja padaju na plodno tlo, sve to što si u svojoj mašti poslala ili molila ceo svet da se probudi iz šipkovog zamka i da poljubcima ljubavi prema bližnjem unesu dah u one duše koje su već i zaboravile šta je ljudskost. Kaže se da beda zbližava ljude. Naša deca su već zaboravila kako izgleda sreća i radost. Posmatrajući bedu i nedostatke ljudskosti u svetu, a koje se odrazilo na njihove nevine duše, i radoznale oči pune pitanja i nadanja. Zato je za njih jedna čokolada ili bilo šta što im danas nedostaje, velika kao bajka iz snova, a koja takođe mnogoj deci nije pristupna zbog siromaštva i nedostatka brige odgovornih političara. 
       Zato imamo Tebe, Zorice koja si žrtvovala sebe, svoje vreme i svoju ljubav, Ti koja bi htela da zagrliš svu tu nesrećnu decu kojoj nažalost svet nije naklonjen, koji je zaboravio da je to naša nada naša budućnost i naša radost. Ti koja se pitaš, zašto je svet tako pakostan, zašto je tako sebičan, tako zao i tako kratkovid da ne vidi ništa oko sebe do svojih interesa, svog bogatstva, svojeg besnila koje već pokazuje znake ludila. Nije moguće da ne osćaju ni malo grižu savesti koja će ih pojesti kao rđa železo. Imamo Tebe Zorice koja si ignorisala sve negative života, i uporno posećuješ i naj udaljenije krajeve naše Srbije i pružaš ruke spasenja, sa svojim očaravajućim osmehom koji toj deci nadopunjuje to što nemaju niti osećaju jer im je sve tako, tako daleko, van domašaja nihovovog maštanja. Taj tvoj osmeh koji je razveselio hiljade dečijih tužnih lica i koji bi razoružao i naj tvrđje ljude nije u stanju da razoruža neke naše kvazi pesnike i kulturne radnike, koji nisu svesni svoje krutosti. Gde je njihova poezija? Gde je njhova kultura? Gde je njihova plemenitost? Oni to nemaju i oni ne mogu i nemaju prava da žive od pera, jer na papir prenose laži i falšovane osećaje i žive u svojoj sopstvenoj zabludi. Da Tvoj osmeh draga Zorice za kojim se sakriva tuga i žalost, drugim daje makar malo nade, Ti koja voliš život, prijatelje, prirodu i svet oko sebe, sada, žanješ razočarenja pomešane sa žrtvama koje si dala i daješ za druge. Ali ti nisi poklekla i ideš dalje sa verom u uspeh,a ja ti verujem i znam da ćeš uspeti jer Ti moraš uspeti. Želim ti mnogo snage da pobediš sve nedaće vezane za tvoj humanitarni rad, koji baš zbog toga mora uroditi plodom!!!
       Volim takve ljude i prijatelje.
       Poz. B:

***
       Majko Terezo, Ti koja lečiš, nevinost našeg roda. Mlada pokolenja kojima zli ljudi guraju u ruke Kalašnjikove da uništavaju sebe i druge , Ti ih naoružavaš knjigama i Kroz Tvoje knjige, tvoje osmehe ih obogaćuješ plemenitošću i približavaš normalnom svetu iz kojega su ih isterali, bezdušna individua koji ne zaslužuju da dišu isti vazduh sa normalnim ljudima. ŠTEDI SNAGU DUHA SVOJEGA, trebaće ti onda kada dodju svi da se Ti poklone, i da priznaju snagu kojom si ih ovladala.
       Nemoj da se zahvaljuješ, ali ako hoćeš ovo da negde proslediš, imaš moju dozvolu i slobodno to objavi gde hoćeš. Takođe se bez pardona potpiši mojim imenom, tako kako sam to napisao, jedino ako hoćeš nekakvu korekciju izvrši. Mislim oba teksta.
       TI NAPIŠI GDE HOĆEŠ U MOJE IME. Imaš moje poverenje. Ne bih to dozvolio NIKOM.
 
 
***
 
Evo, smislio sam paketić pa ću ga poslati tvom kolegi u Kraljevo (najverovatnije ću strpati u dva poveće koverta), …kupio sam zimske čarape za devojčice i dečake a biće i neke malo smešne čoko lizalice i baloni (sve zajedno simpatična sića)… baš sam gledao neku emisju na HTV-u u petak i odlučio slati nešto novca čoveku sa bolesnom ćerkom pa sam sad nekako odlučio da malo povisim iznos i 2/3 u Kraljevo a 1/3 tom čoveku koji zadnju paru daje da pomaže ćerki, nema više ni za kafu, kad dođe kod nje u banju (čak ni kući ne kupuju kafu), a ona se dobro oporavlja, samo treba nastaviti terapiju, koje treba platiti… što smo imali i gde smo spali!!! Nije ni u Sloveniji ništa bolje, samo možda za nijansu manje sirotinje i nema gladi za sad.
 
Prijatelj iz Slovenije
 
 
 


Pismo gospodina Sabahudina Hadžialića

Published on 08:55, 10/07,2010

     Poštovana kolegice Sentić,

     Upućujem vam iskrene čestitke na neumornoj i predanoj borbi da svako selo u Srbiji ima svoju biblioteku... A šta ćemo sa BiH?... Ovdje je knjiga u ruci "građana" itekako opasnija od knjige u ruci "seljaka". Poruka koja treba biti upućena javnostima u Bosni i Hercegovini je da ne treba izmišljati toplu vodu... zašto ne copy paste dobroga... što rade komšije/susjedi naši?...... Uz izvinjenje da sam tada u nemogućnosti prisustvovati predstavljanju tvojih knjiga kao i aktivnosti zbog ranije preuzetih obaveza, u dodatku ovog dopisa ti šajem jedan kratki esej koji je objavljen u mojoj knjizi eseja “Organi(zirana) zovana anarhija” 2004.g. Napisan prije osam godina, ali i sada izuzetno aktuelan zbog toga što aktivnostima kao što su tvoje treba dati iskrenu i nepatvorenu podršku od strane dobrih ljudi, ne samo književnika. Rijetko se među nama, piscima, nađu osobe koje će pomoći drugome i drugačijem. Zorica to radi. Sabahudin to čini. Uvjeren sam da nas još ima. I da pomognemo u sličnim akcijama i u Bosni i Hercegovini kako bi distribucija knjiga za sela i u Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj kao dijelovima jedinstvene države Bosne i Hercegovine bila ne samo dio "kontrolisanih" vozova stranačkih individua, bez obzira iz kojeg naroda da dolazila! 
       Kao gl.i odg. urednik DIOGEN pro kultura magazina i MaxMinus magazina obavještavam te da sam ja spreman izdvojiti najmanje 50 knjiga iz moje lične biblioteke (ne samo svojih već i drugih autora) za akciju ovakve vrste u Bosni i Hercegovini. Istovremeno, ova dva magazina su spremna krenuti u akciju organizacije darovanja knjiga i kreiranja biblioteka u svakom selo u Bosni i Hercegovini u saradnji sa svim književnicima dobre volje ovih prostora.
       Pozivam te da budeš inspiracija i vox populi kao i pomoć u realizaciji ovakvog projekta i u Bosni i Hercegovini. Bit će teško jer ovdje je sve manje ljudi a sve više onih drugih, koje ne navodim definicijom sui generis jer ne želim uvrijediti životinje. No, nada umire posljednja, zar ne?

p.s. Molim te da preneseš moje iskrene pozdrave gosp. Radivoju Markoviću i cjelokupnom timu iz Kuće Đure Jakšića koji su aprila 2010.g. bili domaćini predstavljanju moje Književne trilogije u Beogradu.


Srdačan pozdrav,
 
Osnivač, vlasnik i gl i odg.urednik DIOGEN pro kultura magazina i MaxMinus magazina
Sabahudin Hadžialić, književnik i freelance novinar
Dipl.žurnalist
 
 
 
Slobodni/Samostalni umjetnik
Rješenjem Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo
Od 1.1.2009.g.
Član Društva pisaca BiH
Član Društva novinara BiH

http://maxminus.weebly.com


http://darujmorijec.blogspot.com/


Pismo gospodina Sabahudina Hadžialića

Published on 08:55, 10/07,2010

     Poštovana kolegice Sentić,

       Upućujem vam iskrene čestitke na neumornoj i predanoj borbi da svako selo u Srbiji ima svoju biblioteku... A šta ćemo sa BiH?... Ovdje je knjiga u ruci "građana" itekako opasnija od knjige u ruci "seljaka". Poruka koja treba biti upućena javnostima u Bosni i Hercegovini je da ne treba izmišljati toplu vodu... zašto ne copy paste dobroga... što rade komšije/susjedi naši?...... Uz izvinjenje da sam tada u nemogućnosti prisustvovati predstavljanju tvojih knjiga kao i aktivnosti zbog ranije preuzetih obaveza, u dodatku ovog dopisa ti šajem jedan kratki esej koji je objavljen u mojoj knjizi eseja “Organi(zirana) zovana anarhija” 2004.g. Napisan prije osam godina, ali i sada izuzetno aktuelan zbog toga što aktivnostima kao što su tvoje treba dati iskrenu i nepatvorenu podršku od strane dobrih ljudi, ne samo književnika. Rijetko se među nama, piscima, nađu osobe koje će pomoći drugome i drugačijem. Zorica to radi. Sabahudin to čini. Uvjeren sam da nas još ima. I da pomognemo u sličnim akcijama i u Bosni i Hercegovini kako bi distribucija knjiga za sela i u Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj kao dijelovima jedinstvene države Bosne i Hercegovine bila ne samo dio "kontrolisanih" vozova stranačkih individua, bez obzira iz kojeg naroda da dolazila! 
       Kao gl.i odg. urednik DIOGEN pro kultura magazina i MaxMinus magazina obavještavam te da sam ja spreman izdvojiti najmanje 50 knjiga iz moje lične biblioteke (ne samo svojih već i drugih autora) za akciju ovakve vrste u Bosni i Hercegovini. Istovremeno, ova dva magazina su spremna krenuti u akciju organizacije darovanja knjiga i kreiranja biblioteka u svakom selo u Bosni i Hercegovini u saradnji sa svim književnicima dobre volje ovih prostora.
       Pozivam te da budeš inspiracija i vox populi kao i pomoć u realizaciji ovakvog projekta i u Bosni i Hercegovini. Bit će teško jer ovdje je sve manje ljudi a sve više onih drugih, koje ne navodim definicijom sui generis jer ne želim uvrijediti životinje. No, nada umire posljednja, zar ne?

p.s. Molim te da preneseš moje iskrene pozdrave gosp. Radivoju Markoviću i cjelokupnom timu iz Kuće Đure Jakšića koji su aprila 2010.g. bili domaćini predstavljanju moje Književne trilogije u Beogradu.


Srdačan pozdrav,
 
Osnivač, vlasnik i gl i odg.urednik DIOGEN pro kultura magazina i MaxMinus magazina
Sabahudin Hadžialić, književnik i freelance novinar
Dipl.žurnalist
 
 
 

Slobodni/Samostalni umjetnik
Rješenjem Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo
Od 1.1.2009.g.
Član Društva pisaca BiH
Član Društva novinara BiH

http://maxminus.weebly.com


http://darujmorijec.blogspot.com/


Posle promocije u Nišu (Pismo Zorici Sentić)

Published on 07:42, 04/22,2010

      Idem ovih dana na neka predavanja i tamo pronađem ženu koja je bila na našoj književnoj večeri u Nišu. Sva oduševljena kad me je videla, rekla mi je da je htela da ti napiše mail, ali nema internet i nije mogla nikako da ti se javi i kaže ti koliko si uticala na nju, koliko si joj snage dala i kako se posle one knjižvne večeri ponovo vratila pisanju. Nije pisala 15 godina, a nakon toga je ponovo uzela olovku u ruke i sada je rešila da izda knjigu. Sakuplja novac. Piše pesme za decu. (inače, ona ne radi nigde i jedva preživljava, ali je dobila veru!!!)
      Zamolila me je da ti prenesem njene pozdrave i zahvalnost za snagu koju si joj dala.

     P.S. Vidis kako je to divno. Uvek kad nam manjka snage treba da čitamo slična pisma. Važno je da se ljudi probude i potraže sebe. Tako se često zaboravimo.
 
      Pozdrav!

      Nataša Ćirić
 
 
 


«Prethodni   1 2 3