Mraz

Published on 15:35, 09/26,2008

  MRAZ
 
  Smrzla se magla, osećam je iako svemir
           izleće iz kristalne kugle
                     proleća
 
  Promaja nagla mi se zariva pod skute
  a stope zamiru na pragu večnosti niz
               stecište bogaza
 
 Prikupljam snagu da prikrijem slučaj
      ubistva u jutrošnjoj štampi
    kao saučesnik u dolami mraza.

 

                   Svetlana Polak 


LJUBAVI I PROKLETSTVA, MAJKO

Published on 15:16, 09/26,2008

LJUBAVI I PROKLTESTVA, MAJKO



Kažu da to nije bilo,
               al jeste
Kažu nisam dobro videla,
                     al jesam.
Strah me nadeva sa svih strana
                               istina je.
Urlam u sebi da li je u redu,
                       al urlam.
Krijem ono što vidim,
                       al moram.
Znam boli to moju mamu,
                     al mama,
Probudi me usred noći glad,
                             zašto?
Popijem čašu vode, glad je tu,
                                zašto?
Ko može razumeti gotovo sve,
                              ali niko.
Ne gladuje stomak od gladi,
                            ali zašto?
Neko je kriv,
      a ko?
Po stoti put gole noge i grudi,
                                       ali.
Sunce se bori da izađe, pa i ono u grudima,
                                   ali čemu, kome?
                                             I jeste
                            i jesam
                                            Istina je
                           istina je.
Urlala sam,
             morala sam
                                    I šta sad,
                                                MAMA?
 
***
 
 
LOVES AND DAMNATIONS, MOTHER



They said that it didn’t happen,
                Though it did
They said I didn’t see well,
                       But I did.
The fear seizes me from all sides
                           It’s the truth.
I groan inside me if that is right,
                      But I groan.
I hide what I see,
                       But I have to.
I know it hurts my mother,
                      But mamma,
Hunger wakes me up in the middle of the night,
                          why?
I drink a glass of water, hunger is still present,
                          why?
Who can understand almost everything,
                              But no one.
The tummy is not hungry of hunger,
                          But why?
Someone is guilty,
         But who?
For the hundredth time naked legs and chests,
                                     But,
The sun is fighting to rise, and it is in the chests,
But why, who for?
And it is
      And I am
It is true
               It is true.
I groaned,
              I had to
And what now,
                  MAMMA?
 
 
Tatjana Debeljački 


Pozdravi iz Nice

Published on 14:34, 09/26,2008

 
*** 
 
 
 ***
 
 
Zorica Sentić šalje pozdrave iz Nice


Pozdrav iz GUYANE

Published on 14:20, 09/26,2008

Ispred zatvora BAGNE
 
 
 
Pozdrav iz GUYANE
 
Jacques Vallerand
GUYANE, SAINT LAURENT DU MARONI,
DEVANT LE BAGNE

Il n'y a pas un seul endroit de la planète qui ne porte des traces de la douleur et de la honte de ce que des hommes ont fait à d'autres hommes.
 
*** 
 
Ne postoji niti jedno mesto na planeti koje ne nosi tragove bola i srama onoga što su ljudi učinili drugima ljudima

 


Borisov apel

Published on 10:28, 09/26,2008

POŠTOVANI I DRAGI PRIJATELJI.

Dozvolite mi da Vas sve iz dubine duše pozdravim i da vam svima kao članovima pokreta ''DARUJMO REČ'', uputim nekoliko skromnih razmišljanja. Na bih Vas uznemiravao u ove dane odmora, da nisam pročitao Zoricine reči koje su me jako zabolele: ''Na jugu sam i razgovaram sa žabama. Svi ostali znaju i govore tek dva padeža''. 

Zabolela me je tišina oko Zorice. U trenutku sam video tugu na njenom prelepom licu… Ali dragi moji zar nije tako svuda oko nas. Zar ne osećate da je logos reči stao i da se frekvencija govora ljudi svela zaista na dva padeža: ''DAJ I HOĆU!'' Kao književnik i vajar zato Vam i šaljem apel. ''POKRENIMO REČ''. Jer samo pokrenuta reč može se darovati živa. Pokrenimo je sa ljubavi, brigom jedno prema drugom. Nežnosti je pokrenimo.. evo ja vam otvaram svoje srvce i dajem izložbu svojih skulptura zabeleženih kamerom i koja je vama premijerno pretstavljena.. Dajem vam svoje priče, pesme, tekstove, razmišljanja.. ali isto tako očekujem i vaše reči, vašu poeziju duše vaše ljubavi.. Ali dragi moji i boli i terete i sve ono što vas muči šaljite mi da ponesem sa vama. Jer zaista kakvo je bratstvo reči ako smo između sebe stranci. Budimo dakle jedna misao i jedna reč. Budimo ljubav među sobom i budimo reka vode žive koja će okupati mnoge oko nas. 

Dragi moji. Kada neko padne pružimo mu ruku i reč.. Kada se neko uzvisi pružimo mu obe ruke i reč i oba puta ljubav i razumevanje. Samo tako možemo biti darodavci najplemenitijeg titraja duše kao što je REČ. Jer zaista mislim:'' Ako se natovarimo i pretovarimo lepotom duše ljubavi, reči i pažnjom, možemo deliti''!
 

Očekujem da će te moj apel razumeti i pročitavši ovoga pisma istoga momenta poslati svu svoju ljubav u reči i misli onima kojima smo najviše potrebni. Nemojmo dozvoliti da nas plemenita Zo traži u besciljnim lutanjima jugom.. Dajmo joj titraj svoje duše i ljubav koja je jedina snaga i moć i koja će joj otvoriti sve puteve u večnost. Pružimo joj svi ruke jer setite se samo koliko ih je puta pružila nama i koliko nas je puta podigla.

 
Sa poštovanjem Vaš

Vajar i književnik

Boris Staparac

www.borissculptures.com