29. novembra 2008. u pozorištu u Prijedoru, Republika Srpska, održana je promocija poezije Zorice Sentić i akcije Darujmo reč.
Doček mirisom crvenih ruža. Violeta nije samo žena već i veliki čovek.
Nije samo poeta, trebalo bi da je nešto... nešto drugo, nešto VEĆE.
Nemam reč, možda retkost. Tražiću druge lepe reči uz miris crvenih ruža.
Violeta zna vrednost reči i zna da lepo rimuje reč PRIJATELJ.
***
Plakat najavljuje veče promocije
***
Jabuke, zaštitni znak promocije
***
***
Profesor i pesnik Nikola Tomović, Zorica, Branislav Kecman
***
Zorica govori o akciji Darujmo reč
***
Zorica Sentić, pjesnik
Kad nemam ideju da pišem onda "vajam"
PRIJEDOR, 29. novembar, 2008. Oduševljava neobičnošću pisanja i uopšte sklapanja rečenica u kojima namjerno ne postoje znakovi interpunkcije. Pokazuje kako je to vrlo jednostavno voljeti voljenu osobu. Primjećuje se da je njen način odrastanja kao pjesnika specifičan, kao i ona ljepota opijenošću jezikom koja je izražena u pjesmama Zorice Sentić. Njima je pokušala spojiti Prijedor i Paris i Senu i Sanu bar za jedno pjesničko veče organizovano u Prijedoru u njenu čast.
Zorica Sentić je rođena u Skoplju gdje je živjela do svoje trinaeste godine, tačnije do zemljotresa 1963, kada se seli u Paris, te do danas živi i piše u Francuskoj, u Kanu.
Vodi akciju "Darujmo reč" čiji cilj je da sva sela u Srbiji imaju svoju biblioteku. Akcija se sastoji u tome da na njene promocije svi posjetioci donesu i poklone po jednu knjigu.
-Imam mnogo napisanih knjiga, 2-3 romana napisana na francuskom, imam napisane neke čudne knjige jednu koja će se zvati "Priče-nepriče" gdje je s desne strane istina a sa leve laž jer ja volim da lažem samo u bajkama.
Imam jednu knjigu iz koje će jedna pjesma biti objavljena na 50 jezika. Prvu zbirku poezije "Ugasi tišinu br. 1" objavila je 2005. godine u Beogradu. Ta knjiga je prevedena na Poljski, Francuski, i Španjolski, kaže Zorica Sentić koja je u Prijedoru promovisala svoju knjigu pjesama "Ugasi tišinu br. 2"
Osim u poeziji i prozi svoju svestarnu umjetničku dušu i kreativnost izražava i kako ona kaže "vajanjem".
- Volim da vajam, volim zemlju, volim da sadim. Kada posečem limun ja ubacim semenke u zemlju da nikne drugi. Nikada ne bacam semenke. Kada nemam ideju da nešto napišem onda uzmem štof i vajam.
Njen prvi šešir je nastao kada su joj sinovi bili mali a sada mlađi ima 26 a stariji 33 godine.
-Vratila sam se iz grada kupivši najlepši šešir, dok je na televiziji išla emisija o Etiopiji u kojoj je rečeno da dijete iz Etiopije sa 100 franaka može da živi godinu dana da ne umre od gladi. Tada sam se osjećala bedno i glupo jer sam shvatila da zbog mog šešira koji sam kupila može da umre 25 djece, priča Zorica.
Dodaje da je novi skupi šešir makazama rašila na sitne dijelove, uzela maminu zavjesu i od nje napravila šešir, kaput i tašnu i tako je nastala njena prva kreacija.
-Radim isključivo unikate i nikako isti model dva puta, jer mislim da je odjeća naša druga koža i ne možete da nosite nešto što ne osjećate a šešir je specifičan detalj, ističe Zorica.
Njen otac je sanjao da ona nauči perfektno francuski i njegov san je uspio. Naučila je francuski i gotovo zaboravila srpski koji ponovo intenzivno uči poslednje tri godine.
U životu je radila mnogo poslova od agencije nekretnina do vođenja butika, svojstveni su joj rad bez radnog vremena i ne zarađena penzija.
- U jednom trenutku sam izgubila sve i tog dana sam rekla hvala Bogu sutra ne znam kako ću jesti ali sam najbogatija žena na svijetu. Osjetila sam to tada a ne onoga dana kada sam kupila enormno skup par cipela. Tada sam shvatila ko mi je prijatelj i zahvalila bogu što mi otvori oči. Tada sam imala 300-400 pari cipela a sada imam 2-3 para, i realno ne možete nositi toliko cipela u isto vrijeme, kaže Zorica.
Danas živi u Kanu i na to kaže:
-Ne sijaju sve zvijezde u Kanu iako je u njemu prelijepo živjeti kao i svugdje gdje imate prijatelje, kaže ona i dodaje da sada ima veći broj pametnih prijatelja koji nisu tu zbog njenog novčanika.
Na kraju ističe da nikada ništa ne očekuje, a sve je dobro došlo, jer sve što se desi ima svoje zašto i zato.
Ljiljana Mudrinić
