„Selo moje, lepše od Pariza“...
Published on 06/30,2011
Povodeći se za poslovicom „selo fali, a u grad se svali“, Srbija je to, revnosno, učinila. Više od statistike, to govore sama sela, kroz koja, često, prolazim, na putu ka nekom, planinskom, vrhu. Zaraslim putevima stižem do zaraslih dvorišta, zaraslih kuća. Ako ugledam dim iz, nečijeg, dimnjaka, razvučem se u osmjeh. Domaćin, ko zna od kada, ne vidio prolaznika, čkilji, obradovanim, očima i poziva na kafu, rakiju, slatko od dunja...Glas podrhtava, dok priča o, nekad, uzavrelom, seoskom životu. Pokazuje na kuću na drugom kraju sela. Tamo živi jedini komšija. Ostala ognjišta ugašena ili ih preko ljeta, neko zažari. Mjesna zadruga je poluurušena. Zgrada škole, stidljivo viri iza, raznih, puzavica. Tako su virile, razbarušene, glavice njenih đaka, u punim učionicama. Kao da vidim učitelja, kako im, stojeći ispred table, čita redove, iz jedne od čarobnih knjiga. Dječarac iz zadnje klupe recituje, svježe, naučenu pjesmicu. “ Eh“! Ote se i meni i domaćinu, ostarjelom dedici. Ovdje se više ne može mnogo učiniti, protiv propadanja i zaborava. Ali ,postoje sela koja, nikako, ne žele da zgasnu. Treba im pomoći da opstanu. Treba ljude posjetiti, napisati im pismo, poslati im knjigu. Treba ih, svojim primjerom razuvjeriti, da je cijela Srbija otputovala za Beograd, Novi Sad, Niš...Pa, iako , masovno, jeste, da im pokažemo da to nije karta u jednom pravcu. Da vide našu povratnu kartu, makar ona važila i duže od 30 dana. Nijednoj baki i deki i mališanu, ni u jednom selu u Srbiji, ne mogu reći odgovore na sva njihova pitanja. Ono što mogu je, da pričam o njima ,svima koji hoće da čuju priču, o gašenju onog što je njljepše u Srbiji-srpskog sela.
Poslaću knjigu, napisaću pismo i učiniti svašta, ne bih li umanjio prodaju karata u jednom pravcu.
Vjerujem da ćete i vi učiniti štošta, da kupite povratnu kartu i učestvujete u akciji: „Darujmo reč“.
Putuj Srbijo, ali se i vrati...
Branislav Makljenović
06/30,2011, at 10:35
Visit lidija štampar
Kako lepo je napisal Branislav Maklenović,
vse čestitke in hvala .
AKCIJA "DARUJMO REČ",ZORICA SENTIĆ
NICA
FRANCIJA
06/30,2011, at 10:41
Visit lidija štampar
"Ljubav je lice i tijelo univerzuma.Ona je vezajuči materijal svemira ,ona je tvar od koje smo mi stvoreni.Ljubav je izkustvo biča koje je komletno i povezano sa sveopštim duhom".
BARBARA ANN BRENAN
06/30,2011, at 10:55
Visit lidija štampar
If I find in my self a desire that no one experience of the world could not mett,probably explanation would be that I am made for another World.
C.S.Lewis
06/30,2011, at 10:59
Visit lidija štampar
We can not choose the time in which we are born,but we can choose ourselves in this time.Exists only one race a race of mankind ,thes is only one religion-religion of love,there is only one language-the language of Heart.
06/30,2011, at 11:11
Visit lidija štampar
RESNICA!!!!!!!!!
TAKO RESNIČNO!!!!!!!!
NA SVETU JE SAMO EN POPOLN OTROK IN VSAKA MATI GA IMA.
06/30,2011, at 11:33
Visit lidija štampar
Fur ZORICA SENTIČ
FUR EINEN GANZ BESONDEREN MENSCHEN
Ich habe noch Tasusent traume,
DANKE DAS ES DICH GIBT
Ein Traumlicht fur Dich
LIDIJA ŠTAMPAR FRANKFURT/M MARIBOR
06/30,2011, at 11:44
Visit lidija štampar
Dat ču vam sve susrete ljubavi,toliko njih,da če mržnja odstupiti od presvetlje gužve.
Neču vam uzeti mrak ni skrgut ,ali ču vam dati toliko svijetla,da če sva prva mjesta biti zauzeta, i mrak če obeshrabren,sam odustati od ćorava posla.
06/30,2011, at 11:56
Visit lidija ŠTAMPAR
Eine Minute ohne dich:zu verkraften
Eine stunde ohne dich:sinnlos
Ein Tag ohne dich:gualvoll
Eine Woche ohne dich :unvorstellbar
Ein Jahr ohne dich:unmoglich
06/30,2011, at 12:09
Visit lidija štampar
BRANISLAV MARKLJENOVIĆ
VIELEN HERZLICHEN DANK
ICH WOLLTE
EINFACH
NUR MAL
DANKE SAGEN
06/30,2011, at 13:03
Visit lidija štampar
Mogli bismo tako sve do zore
Mogli bismo tako sve do zore,
jedne,druge,treće,mogli bismo
ne stati nikada kad bi ti
dopustila svome neumoru da te
svlada -ali ti se plašiš svake sreče,
veče od ove koja te ima sada.
Mogli bismo tako sve do noči,
jedne,druge,treče,
kad bi ti dala pravome tvom
cilju da te sretne-ali ti se
plašiš svega što je veče,
od nepokretne,kratkometne,đžepne sreče.
06/30,2011, at 13:10
Visit lidija štampar
ALEKSANDAR POPOVIČ
Vielen,vielen Dank!
Thank you ever so much!
Hvala,hvala lepa!
06/30,2011, at 20:57
Visit lidija štampar
Zorica Sentič Nica Francija
Aleksandar Popovič Beograd Srbija
Lidija Štampar Frankfurt/M Maribor
Se zahvaljuje za vse poslane prispevke za humanitarno
organizacijo "Darujmo reč",
Ireni Kepič Slovenija
Valentinu in Mirjani Steblovnik Celje Slovenija
Josipu Jankoviču Sombor
Tanji Kajzer Lovrenc na Pohorju Slovenija
Zdeni Ferlan Feku nepremičnine Glavni trg Maribor Slovenija
Janezu Medvešeku Slovenija
Cvetki Trpkovski Špindler Frankfurt/M
dr.Ivici Flis Smaka Maribor Slovenija
Alenki Goričan Slovenija
Nataši Švikart Žumer Maribor Slovenija
Vesni Krmpotič Beograd Srbija
Marku Spiriču Vranje Srbija
Ani Žube Zagreb Hrvaška
Bojanu Schwentnerju Maribor Slovenija
Emi Kek Švica
Lijen Tanggao Maribor Slovenija
06/30,2011, at 21:25
Visit lidija štampar
Danke
Obrigado
Merci David Kowalski
Grazie
Thank You
Michael Kowalski
hvala
Tsekkur
06/30,2011, at 21:27
Visit lidija štampar
100 kleine
Dienge ,
fur die ich dir
Danke sage
Zorica Sentič
07/01,2011, at 12:54
Visit Веселинка Стојковић
Зорици и Саши
ВЕЉКО
Ех, какав пливач је Вељко!
Ни бака, ни мама, ни тата,
Ни другари колико их има,
Ни Ања што се толико заузима –
Нико му раван не може да буде,
Ма колико да желе, да се труде.
A кошаркаш какав је Вељко!
Ни Љуба, ни Жика, ни Југ,
Не, ниједан из улице друг,
Ни школарац брат му Горољуб –
Нико му раван не може да буде,
Ма колико да желе, да се труде.
Тек другар какав је Вељко!
Јабуке кад има, дели свима,
Таблу чоколаде, трешње младе,
Кришку хлеба, млеко ако треба,
И играчке чији мајстор је сам, сам!
У три улице Вељку раван нико није,
Сигуран сам, сто посто знам!
Веселинка Стојковић (За твоју срећу)
07/01,2011, at 13:03
Visit darujmorec
Хвала Веселинка!
Саша
09/02,2011, at 12:29
Visit Snezana Susic
Emotivno, poeticno i motivirajuce!!!