"Dekica" i crveni jugić
Vladimira Đorića naši Vranjanci pamte kao čoveka dobrog duha, spremnog da svima izađe u susret, a ponajviše kao „dekicu“ koji je na crvenom jugiću prodavao knjige.
Rođen je 31.07.1935. god. u Senjskom rudniku u okolini Ćuprije. Svoje detinjstvo više je provodio u Aleksincu, živeći sa ocem koji je bio vrhunski tehničar i koji je emotivno bio vezan za rudnike.
Vladimir Đorić je kasnije upisao Gimnaziju Bora Stanković u Vranju.
Nakon završetka gimnazije pojavio se manjak učitelja na Kosovu, pa je tu stekao prvo radno iskustvo i započeo životni vek, prvo kao učitelj, a ubrzo je na Filozofskom fakultetu u Skoplju diplomirao književnost. Njegovo prvo radno mesto kao profesora srpskog jezika, bilo je u Uroševcu, do 1979.god. kada je prešao u Bujanovac, u stručnu, ekonomsku školu, Sveti Sava.
Penzionisao se 1996. god. u školi Sveti Sava, u kojoj je radio, a zatim rešio da svoj život posveti knjigama, i da ljudima ulije volju za čitanjem. Umro je pre par godina i ostavio upečatljiv utisak na Vranjance, kao osoba vedrog, pozitivnog i dobroćudnog duha.
Do ovog saznanja došli smo od njegovog sina Jezdimira, koji je nastavio da se bavi prodajom knjiga, na istom mestu na kome je do pre par godina knjige prodavao „dekica“ na haubi crvenog jugića.
Kažu da se dobri ljudi i njihova dela pamte, i nama će ostati lepo sećanje na g-dina Vladimira Đorića.
Novnar i voditelj,
Marko Spirić
Vladimir Đorić, omiljeni "dekica" i njegov crveni Jugo