PRATI REČI
Noć 29.Januara 2007.
Vodili smo ljubav!
Seta te ispratila, a ostalo je da leži
Zadovoljstvo, strast...
Suze bez jecanja.
U nizu zvezdanih reči,
ostale su nerečite zašto !?
Da izmenimo poglede.
Zatvaranje vrata- jače odzvanjanjane!
Vrati se da uzme cigare,
Nada se pretvori u nešto drugo!
Sanja: ruka preko struka,
Odbgrlila i bočnu stranu,
Čvrsto se stopili u jedno!
Čujem osećam topli dah,
brada na mom ramenu.
Mislim otkriven si,
Pokrivam te desnom rukom,
Podižem pokrivku iz sna budim se...
Pogledam - praznina !!!
Osećaj zagrljaja ne-napušta.
Poverujem i u šta ne verujem !!!
Ubeđenje iz sna-tren u večnost !!!
Um utrnuo, telo obuzeto
Hladnokrvnošću nebića!
NEŠTO MOJE.
Reci mi kako sacuvati čistim ovo što imamo,
jer znaš, zaboravih ti reći,
ja uništim zaista sve što dotaknem,
a moram ti reći,
volim kada me gledaš onako kriomice,
misleći da ne vidim,
volim kada pričaš,
čak i nekom drugome,
onako preglasno, da te mogu čuti i kada nisam u blizini,
i odem, vjerovatno nepotrebno, bezbroj puta popraviti šminku,
jer znam da ćeš me ispratiti pogledom,
a moram ti reći,
kolena ne slušaju kada si u blizini,
i zaista se bojim da ne uprljam nešto ovako čisto i nevino,
jer znaš, moram ti reći,
ja uništim sve što dotaknem,
zato te molim,
reci mi kako da nas sačuvam,
i kako da savladam želju da ti kažem,
dok me gledaš i dok mi pričaš,
"zagrli me i poljubi me"
od straha da ne uništim sve......
Osmeh taj- naj...najlepši na svetu celom,
čuda čini u mom srcu svelom:
taj osmeh s usana mednih što za me stiže,
U beskraj plavi, u raj me diže...
Taj osmeh topli iz srca nežnog
vitke, prelepe, dame što misli na me
U mome srcu otapa vihor usova snežnog...
Taj osmeh slatki od dame mlade
što mi ko melem na dušu pada
u meni budi bezbroj snova, želja i nada...
Taj osmeh ljupki kad me ozari
ja ne znam gde sam, ni ko sam- i tada
budem satir,faun,pohotan,stari,
koji bi ovde i sada,
dok za njom pamet gubi,
hteo da je grli i grči, grize, mazi i ljubi, ljubi...
A ona, s oblaka belog, maše mi, leprša,
bajna ko vila, i za se ništa ne ište,
osim da u mom srcu, ispod gomile trnja i krša,
osmehom raspali pusto pepelište,
da burno plamti kao kad bejah srećan i mlad
i ne znah za tugu, zaludnu čežnju i nikakav jad...
Osmeh taj- naj...najlepši na svetu celom,
čuda čini u mom srcu svelom:
taj osmeh s usana mednih što za me stiže,
U beskraj plavi, u raj me diže...
Taj osmeh topli iz srca nežnog
vitke, prelepe, dame što misli na me
U mome srcu otapa vihor usova snežnog...
Taj osmeh slatki od dame mlade
što mi ko melem na dušu pada
u meni budi bezbroj snova, želja i nada...
Taj osmeh ljupki kad me ozari
ja ne znam gde sam, ni ko sam- i tada
budem satir,faun,pohotan,stari,
koji bi ovde i sada,
dok za njom pamet gubi,
hteo da je grli i grči, grize, mazi i ljubi, ljubi...
A ona, s oblaka belog, maše mi, leprša,
bajna ko vila, i za se ništa ne ište,
osim da u mom srcu, ispod gomile trnja i krša,
osmehom raspali pusto pepelište,
da burno plamti kao kad bejah srećan i mlad
i ne znah za tugu, zaludnu čežnju i nikakav jad...
04/25,2008, at 06:51
Visit TATJANA DEBELJACKI
PRATI REČI
Noć 29.Januara 2007.
Vodili smo ljubav!
Seta te ispratila, a ostalo je da leži
Zadovoljstvo, strast...
Suze bez jecanja.
U nizu zvezdanih reči,
ostale su nerečite zašto !?
Da izmenimo poglede.
Zatvaranje vrata- jače odzvanjanjane!
Vrati se da uzme cigare,
Nada se pretvori u nešto drugo!
Sanja: ruka preko struka,
Odbgrlila i bočnu stranu,
Čvrsto se stopili u jedno!
Čujem osećam topli dah,
brada na mom ramenu.
Mislim otkriven si,
Pokrivam te desnom rukom,
Podižem pokrivku iz sna budim se...
Pogledam - praznina !!!
Osećaj zagrljaja ne-napušta.
Poverujem i u šta ne verujem !!!
Ubeđenje iz sna-tren u večnost !!!
Um utrnuo, telo obuzeto
Hladnokrvnošću nebića!
NEŠTO MOJE.
Reci mi kako sacuvati čistim ovo što imamo,
jer znaš, zaboravih ti reći,
ja uništim zaista sve što dotaknem,
a moram ti reći,
volim kada me gledaš onako kriomice,
misleći da ne vidim,
volim kada pričaš,
čak i nekom drugome,
onako preglasno, da te mogu čuti i kada nisam u blizini,
i odem, vjerovatno nepotrebno, bezbroj puta popraviti šminku,
jer znam da ćeš me ispratiti pogledom,
a moram ti reći,
kolena ne slušaju kada si u blizini,
i zaista se bojim da ne uprljam nešto ovako čisto i nevino,
jer znaš, moram ti reći,
ja uništim sve što dotaknem,
zato te molim,
reci mi kako da nas sačuvam,
i kako da savladam želju da ti kažem,
dok me gledaš i dok mi pričaš,
"zagrli me i poljubi me"
od straha da ne uništim sve......
01/06,2009, at 17:17
Visit Miljojko Milojevic
Osmeh
Za B.-
Osmeh taj- naj...najlepši na svetu celom,
čuda čini u mom srcu svelom:
taj osmeh s usana mednih što za me stiže,
U beskraj plavi, u raj me diže...
Taj osmeh topli iz srca nežnog
vitke, prelepe, dame što misli na me
U mome srcu otapa vihor usova snežnog...
Taj osmeh slatki od dame mlade
što mi ko melem na dušu pada
u meni budi bezbroj snova, želja i nada...
Taj osmeh ljupki kad me ozari
ja ne znam gde sam, ni ko sam- i tada
budem satir,faun,pohotan,stari,
koji bi ovde i sada,
dok za njom pamet gubi,
hteo da je grli i grči, grize, mazi i ljubi, ljubi...
A ona, s oblaka belog, maše mi, leprša,
bajna ko vila, i za se ništa ne ište,
osim da u mom srcu, ispod gomile trnja i krša,
osmehom raspali pusto pepelište,
da burno plamti kao kad bejah srećan i mlad
i ne znah za tugu, zaludnu čežnju i nikakav jad...
01/06,2009, at 17:17
Visit Miljojko Milojevic
Osmeh
Za B.-
Osmeh taj- naj...najlepši na svetu celom,
čuda čini u mom srcu svelom:
taj osmeh s usana mednih što za me stiže,
U beskraj plavi, u raj me diže...
Taj osmeh topli iz srca nežnog
vitke, prelepe, dame što misli na me
U mome srcu otapa vihor usova snežnog...
Taj osmeh slatki od dame mlade
što mi ko melem na dušu pada
u meni budi bezbroj snova, želja i nada...
Taj osmeh ljupki kad me ozari
ja ne znam gde sam, ni ko sam- i tada
budem satir,faun,pohotan,stari,
koji bi ovde i sada,
dok za njom pamet gubi,
hteo da je grli i grči, grize, mazi i ljubi, ljubi...
A ona, s oblaka belog, maše mi, leprša,
bajna ko vila, i za se ništa ne ište,
osim da u mom srcu, ispod gomile trnja i krša,
osmehom raspali pusto pepelište,
da burno plamti kao kad bejah srećan i mlad
i ne znah za tugu, zaludnu čežnju i nikakav jad...